Danas vam donosimo čarobnu priču o tome kako je dalmatinska obitelj zamijenila zimske bure s pustinjama Maroka i dospijela te ugodno se smjestila u crvenom gradu ispod Atlasa, Marakešu. Riječ je o obitelji Mazić iz Preka s otoka Ugljana koja nam je pokazala u kakvoj kući tamo žive.
-Riad je smješten u najstarijem dijelu Marakeša, u bližoj okolici Ben Youssefove džamije uz sjevernoistočni rubu souka. Centralni je to dio „Medine“, kako marokanci nazivaju stari dio utvrđenog grada, a sastoji se od: Kraljeve palače, Kasbe, Mellaha (židovska četvrt) i naravno souka, odnosno tržnice koja bi bila originalna verzija današnjih trgovačkih centara, gdje između ostalog možete kupiti sve što vam treba za uređenje kuće, od mesinganih arapskih slavina, keramike, lustera, ručno izrađenog namještaja...
Tradicionalne pločice
Ben Youssefova džamija danas predstavlja nultu točku u nastanku „crvenog grada“ - nadimak koji je Marakeš dobio zbog terakotne boje gline, tj. zemlje kojom su se tradicionalno zidale kuće, bedemi i derbovi (uličice). Samo ime Marakeš na berberskom jeziku znači „Zemlja Boga“. Obnoviti riad u današnje vrijeme, a ne obojati ga u crveno terakotnu boju zemlje s vanjske strane bilo bi kao da u Dalamaciji umjesto bijele koristite crnu boju. Riad je zapravo tradicionalna marokansko-andaluzijska kuća, građena oko centralnog patia ili kako bi rekli dalmatinci - dvora. U prijevodu je riad - đardin. Porijeklo ovakve gradnje ima mediteranski utjecaj, utjecaj rimljana koji su dugo nastanjivali područje današnjeg Maroka. Dolaskom Arapa i utecajem islamske kulture srednjeg istoka riad postaje osnovni oblik kuće na ovom području Sjeverne Afrike i dijela Iberijskog poluotoka.
Naš riad ima sve atribute pravog tradicionalnog riada pa ću vam ga malo opisati. Sve prostorije riada okrenute su u patio ili dvorište, centralo mjesto s otvorenom vertikalom. Kako je naš riad manja obiteljska kuća, nema klasičan đardin iliti vrt, već je dvor popločan s tradicionalnim marokanskim pločicama. Najpoznatije su bejmat pločice, ručno rađene pa se svaka pločica unikatno razlikuje u veličini i boji, ali kada ih poslože lokalni umjetnici teško se koja europska industrijska proizvodnja može usporediti s ljepotom marokanskih pločica. Bejmat pločice u Europi dosežu cijenu i do preko stotinjak eura po m2. Čar i ljepota bejmata vidljiva je na terasi koja je kompletno renovirana s tradicionalnim materijalima i bez korištenja i jednog električnog uređaja. Marokanski obrtnici su pravi umjetnici i prelijepo ih je gledati kako vam kuću pretvaraju u tajnovito mjesto za bijeg od zimskih bura, udaljeno malo više od tri sata leta od Hrvatske. Nedostatak đardina, mama Sonja nadoknadila je biljkama penjačicama, jasminom i palmama. Na taj smo način jednostavno nadoknadili nedostatak pravog vrta unutar riada. Tu su još i Coco i Roko, dvije madagaskarske zaljubljene papige zadužene za jutarnja buđenja onih koji vole dugo spavati.
Zanimljivo je da ulazna vrata riada nisu uvijek najbolje uređena, uvijek imaju neke nedostatke u boji, fali koja kovana nitna, jednostavno su onako malo zapuštena. Zašto? Vrata predstavljaju odraz ulice, a ne unutrašnjosti riada. Ulica je mjesto gdje su svi jednaki, gdje nema razlike između bogatih i siromašnih. Što je iza vrata to se ostavlja svakom na maštu. Tako je i kod našeg riada. Većina riada danas ima lijepo uređena vrata, zbog turizma, mi smo se ipak odlučili ostaviti taj tradicionalni štih i faktor iznenađenja za sve koji nas posjećuju - detaljno objašnjava obitelj Mazić, a tata Drago dodaje da kuća ima i povijesnu vrijednost jer je u prošlosti bila u vlasništvu pisara jednog od marakeških sudaca ili „kadije“ kako bi rekli Bosanci, pa je po tome i naziv naše uličice, tj. derba - Derb el Qadi ili „kadijina ulica“.
Svježina tijekom godine
Na gornjem katu su dvije spavaće sobe, od kojih je jedna multifunkcionalna i može se pretvoriti u dnevni boravak. Ta prostorija posjeduje kamin za hladne zimske noći s obzirom da je Marakeš udaljen 40-ak kilometara od visokog Atlasa koji daje vodu i noćnu svježinu tijekom cijele godine, tako da skoro nikad nema potrebe za uključivanjem klime, osim u srpnju i kolovozu. Razlog tome je vrlo suhi zrak i sama gradnja riada i marakeške medine koje odlikuju debeli zidovi i male ulice duboko skrivene u hladu - priča Mate i ističe kako je po njemu najveća ljepota ovog riada zasigurno terasa. Podijeljena je u dva dijela, onaj s ljetnom kuhinjom i stolom za večere te drugi, rezerviran za odmaranje, ispijanje čaja, nargilu i uživanje u pogledu na gorje Atlas.
-Namjena kuće je prvenstveno obiteljsko mjesto za odmor, rad i život ali nam je vrlo drago ugostiti bilo koga iz naših krajeva kada se nađu na putu za Marakeš. Tko god ima želju posjetiti Marakeš neka nam se slobodno javi, rado ćemo podijeliti iskustva i preporučiti kako, što i gdje! Trenutno smo pri kraju investicije u veći licencirani riad, gdje ćemo u okviru obiteljske priče pružati i uslugu smještaja i organiziranja putovanja za područje Maroka. Taj projekt kreće nakon ljeta ali o tome u nekom drugom nastavku - sa smješkom otkrivaju i ističu kako su kod kupnje stambenog objekta u Marakešu najvažnije sljedeće dvije stvari:terasa i lokacija, a drugo se sve može urediti!
Poznato sajmište
Kažu i kako su kod uređenja nastojali zadržati tradicionalni duh Marakeša i ljudi koji su tu živjeli prije njih.
-Koristili smo puno običnih stvari iz souka, rekao bih jeftinih, jednostavnih koje bi onda doma doradili s bojom ili drugim detaljima. Puno vremena smo proveli tražeći takve detalje. Bab el Khemis poznato je sajmište na rubu marakeške medine koje možemo nazvati našim Hrelićem, mjesto gdje ćete naći i ono što prelazi okvire „od igle do lokomotive“! Marakeš nema granica kad nešto tražiš, jednostavno je prepun ideja, materijala, obrtnika, umjetnika, dizajnera... “Marrakech taught me color”, citat Yves Saint Laurenta govori puno o tome - govore i dodaju kako u njihovoj kući prevladavaju sljedeće boje: marakeš crvena, majorelle plava, tirkizna, pastelno tirkizna bijela, a materijali su svi prirodni, baš svi.
-Kupaonice su u tadelaktu, po nama najljepšem materijalu za uređenje kupaonica, podova i zidova. Puno se koriste vapneni materijali jer tako riadi prirodno dišu. Od drva je cedrovina dominantna. Ne koristi se jedino za izradu kreveta jer ima jak miris. Puno toga se radi i od kovanog željeza sa lokalnom ornamentikom, čiji se utjecaj može vidjeti i kod nas u Dalmaciji zbog blizine Venecije - kažu i dodaju kako je sav namještaj u kući napravljen lokalno, rukama obrtnika i susjeda. Nekoliko je dizajnerskih komada, ali doslovno sve je rađeno po mjeri rukama obrtnika, od kukice za vrata do kreveta.
Pitamo i što je bilo najizazovnije u cijelom ovom projektu?
-Kupiti i renovirati kuću u Africi, hahaha. Roditelji koji inače žive na otoku u Dalmaciji skoro su godinu dana kreirali ovaj projekt. Dosta hrabar potez na kojem im mogu samo iskreno čestitati. Prijatelji su nas znali u čudu gledati kad bismo im pokušali objasniti što radimo. Nakon te prvotne odluke i kupnje, učili smo kroz svaki korak renovacije o životu, kulturi i suživotu ljudi u Marakešu - ponosno govori sin Mate. Više informacija saznajte i na Le Petit Fondouk,
