Kada su se 2019. godine klijenti obratili arhitektonskom studiju Atelier Hajný, pred njima nije bio nimalo lagan zadatak. Vila na jednoj od najljepših praških adresa nalazila se u izrazito lošem stanju, a istovremeno se od obnove očekivao visok standard suvremenog stanovanja. Tako je započela priča o spašavanju kuće koja je očajnički trebala obnovu, ali jedva je odgovarala današnjim zahtjevima za funkcionalnost, udobnost i tehnologiju.
Vila je dio jedinstvene kolonije vila osnovane 1912. godine, koju je podigla Građevinska zadruga praških novinara i pisaca. U to vrijeme Prag se ubrzano razvijao, a intelektualna i kulturna elita grada tražila je kvalitetne, zdrave i dostojanstvene uvjete stanovanja izvan prenapučenog središta. Građevinsku zadrugu osnovali su novinari i pisci, tada vrlo utjecajna i društveno osviještena skupina, s idejom da zajednički financiraju i planiraju stanovanje koje će odgovarati njihovu životnom stilu i društvenom statusu.
Takve zadruge nisu bile rijetkost u srednjoeuropskim gradovima tog vremena, ali ova praška kolonija posebna je po tome što je od početka zamišljena kao cjelovita arhitektonska i urbanistička cjelina. Vile su projektirane u duhu tadašnjih suvremenih stilova - od kasne secesije prema funkcionalizmu - s naglaskom na kvalitetne materijale, dobru orijentaciju i povezanost s prirodom. Stanovanje u vilama na rubnim, zelenijim dijelovima Praga nudilo je više svjetla i zraka, privatnost, vrtove kao produžetak stambenog prostora te mirniji, gotovo suburbani način života.
Zbog svoje povijesne, arhitektonske i urbanističke vrijednosti, kolonija je danas dio zaštićene povijesne zone. To znači da su obnove i adaptacije moguće, ali pod strogim konzervatorskim uvjetima, s naglaskom na očuvanje izvornog karaktera, proporcija i materijala. Upravo zato su suvremene obnove - poput ove koju potpisuje Atelier Hajný - uvijek i dijalog s poviješću, a ne čista arhitektonska "sloboda".
Renovacija vile koja je simbol ekskluzivnosti i elegancije hrvatske obale
Vilu su projektirali arhitekti Tomáš Pražák i Pavel Moravec, dok je konačnu uporabnu dozvolu dobila 1930-ih godina. Aktualna je obnova obuhvatila jednu polovicu dvojne kuće, a dovršena je 2025. godine.
"Kuća ima dva pristupa: donji, iz ulice Benešovská, i gornji, pješački ulaz iz ulice Bratří Čapků. Izvorna garaža, ukopana u južnu padinu, bila je konstrukcijski neadekvatna i premala, pa je zamijenjena većom armiranobetonskom strukturom. Nova garaža ujedno služi kao potporanj vrtu, koji se proteže preko njezina krova, a dodatnu udobnost osigurava dizalo koje povezuje garažu i vrt na donjoj etaži", opisuje arhitekt Martin Hajný.
Eksterijer vile tradicionalno je bio obilježen vidljivim betonskim opekama, koje su sada korištene i na novoj garažnoj strukturi. Na samoj vili izvorne opeke bile su u toliko lošem stanju da ih nije bilo moguće restaurirati - dodatno su bile oštećene starim premazima. U dogovoru s konzervatorima, izvorna opeka prekrivena je novim, dvocentimetarskim slojem opečnih pločica, rezanih na licu mjesta iz punih betonskih opeka.
"Ostali vanjski materijali vjerno slijede izvorni izgled: gruba žbukana fasada u oker tonovima i tradicionalni biber-crijep na krovu. Prozori su izrađeni prema izvornoj podjeli, ali s modernim izolacijskim staklom, dok su na južnom pročelju nadopunjeni replikama izvornih drvenih vanjskih žaluzina", dodaje arhitekt.
Obnova građanske vile u Ljubljani pravi je spektakl: vrt s paviljonima je čaroban
Posebnu raspravu izazvao je zahtjev investitora za nadogradnjom iznad postojeće terase. Konačno rješenje diskretno nadopunjuje postojeći volumen, ali suptilno otkriva da je riječ o suvremenoj intervenciji - primjerice, izostankom vijenca ili uvučenim pristupom krovu na razini potkrovlja.
Izvorno je vila bila namijenjena jednoj obitelji, što se jasno očitovalo u organizaciji četiriju etaža. U podrumu su se nalazili spremišta, praonica i prostor za ugljen, prizemlje i kat činili su glavni stan, dok je potkrovlje bilo tek minimalno korišteno. Svaka etaža ima oko 120 četvornih metara, što ukupno iznosi 480 kvadrata.
Nova koncepcija predviđala je zasebne stambene jedinice i u podrumu i u potkrovlju. Budući da lijepo očuvano izvorno drveno stubište povezuje samo prizemlje i kat, arhitekti su u sjeveroistočnom dijelu kuće ugradili novo stubište koje vodi isključivo u potkrovlje.
"Podrumski stan dobio je znatno više prirodnog svjetla zahvaljujući novom svjetlarniku i novim prozorima. Dostupan je izravno iz južnog vrta, ali i stubištem iz sjevernog vrta na razini prizemlja. Za razliku od podruma i potkrovlja, gdje su promjene tlocrta bile značajne, prizemlje i kat zahtijevali su minimalne intervencije. Broj i veličina prostorija ostali su gotovo nepromijenjeni, uz dodatak kupaonica i pomoćnih prostora", opisuje arhitekt.
Dnevni boravak i kuhinju u glavnom stanu razdvaja pregradni zid s izvornim kliznim vratima, uz koji se nalazi ugradbeni ormarić s vitrinama. Cijeli je taj sklop sačuvan i temeljito restauriran. Isti je pristup primijenjen i na unutarnja vrata - ondje gdje restauracija nije bila moguća, izrađene su njihove vjerne replike.
Unutarnje stubište glavnog stana sanirano je od suhe truleži i obnovljeno, a ostalo je na izvornom mjestu, uz dvokatni prozor okrenut prema vrtu, koji u interijer unosi obilje zapadnog svjetla.
Tijekom istraživanja izvornog stanja i otkrivanja povijesnih slojeva, arhitekti su se neprestano bavili pitanjem kako povezati staro i novo. Zbog izrazito lošeg stanja objekta, u interijeru je sačuvan tek minimum elemenata: stubište i spomenuti ormarić između kuhinje i dnevnog boravka. Upravo je to, međutim, otvorilo prostor za promišljene i osjetljive suvremene intervencije.
Sav ugradbeni namještaj dizajniran je u studiju Atelier Hajný. Moderan je i bezvremenski, ali s jasnim referencama na povijest kuće i poštenu zanatsku izradu. Tamne površine obložene su bajcanim hrastovim furnirom, dok su ručke izrađene od ručno obrađenih ploča punog hrasta.
Kakav projekt! Pogledajte kako su nekadašnji svinjac pretvorili u obiteljsku kuću
"Dijalog između starog i novog prisutan je na više razina: od vrste parketa i povijesnih profila prozora s izolacijskim staklom, preko tradicionalne boje slonovače na ugradbenom namještaju do skrivenog podnog grijanja na vodu, povezanog s geotermalnom dizalicom topline. Dva bušotinska izvora, dubine 200 metara, smještena su ispod garaže", otkriva Hajný.
Važan dio interijera čini i odabir samostojećeg namještaja tvrtke Modernista, specijalizirane za vjerne replike češkog kubizma, funkcionalizma i art décoa. Nekoliko pažljivo odabranih komada nadopunjuje druge bezvremenske solitere, poput blagovaonskog stola s mramornom pločom ili minimalističke sofe u dnevnom boravku.
"Cilj obnove nije bio stvoriti "živi muzej" 1930-ih, što u kontekstu nove prostorne organizacije ne bi imalo smisla. Umjesto toga, željeli smo suprotstaviti izvorne i suvremene elemente i dopustiti im da vode dijalog o bezvremenosti češkog i europskog dizajna", zaključuje arhitekt.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....