Na sunčanoj padini Podstina, u jednom od najljepših dijelova grada Hvara, smjestila se vila kojoj je nakon temeljite rekonstrukcije vraćen sjaj.
Upravo je izvorni karakter kuće bio ono što je trebalo sačuvati i pročistiti, a ne iznova izmišljati, priča nam arhitektica Tanja Baldasar Duka.
Riječ je o impozantnom objektu od čak 690 četvornih metara, raspoređenih na četiri etaže – tri etaže glavne zgrade te suterenskoj etaži pomoćnog objekta.
Vila je u vlasništvu obitelji Johnson iz Memphisa u SAD-u, koja ondje vodi veliku građevinsku tvrtku. Vilu su kupili i odmah se bacili na posao kompletne renovacije, svjesni da objekt zahtijeva temeljitu transformaciju. Iako je primarno zamišljena kao njihova oaza za odmor, u razdobljima kada je ne koriste, kuća je namijenjena ekskluzivnom turističkom najmu.
Povratak izvornom sjaju
Arhitektica ističe kako je zatečeno stanje bilo vrlo izazovno. Godine stilskih lutanja, parcijalnih dogradnji i nedosljednih intervencija ostavile su traga.
"Nekretnina je godinama trpjela stilska lutanja i dogradnje, interijer je bio zagušen tamnim bojama i teškim namještajem, a sama zgrada pomalo zapuštena. Razloga za renovaciju bilo je mnogo: od zamjene dotrajalih instalacija i sanacije fasade do bolje organizacije prostora koja bi odgovarala stilu novih vlasnika", ističe Baldasar Duka.
No ispod svega toga krila se kvalitetna izvorna arhitektura koju je potpisao ugledni arhitekt Dražen Colnago.
Upravo zato pristup nije bio radikalan, već pažljivo promišljen. Kuća je već bila skladno uklopljena u ambijent Podstina pa je, umjesto mijenjanja gabarita, fokus bio na "čišćenju" fasade od suvišnih intervencija i modernizaciji primjerenijim koloritom.
"Odlučili smo zadržati i restaurirati sve originalne polukružne i kružne drvene prozore, što je bio ogroman zanatski izazov. S druge strane, unutrašnjost je zahtijevala promjene – zamijenili smo kompletne instalacije, podne i zidne obloge te smo uklonili nepraktično kružno stubište, zamijenivši ga novim, dvokrakim, koje unosi estetiku i funkcionalnost", objašnjava arhitektica Baldasar Duka, pa dodaje kako je bilo potrebno pročistiti tlocrt i pojednostavniti komunikaciju unutar kuće.
Nova prostorna logika
"Neki su prostori dobili i novu namjenu unutar nove prostorne organizacije. Nosive zidove nismo dirali, dok smo kompletno promijenili sve instalacije, kao i sve podne i zidne obloge."
Upravo je nova tlocrtna logika kući dala dodatnu vrijednost. Prizemlje je organizirano kao mirnija, intimnija zona – ondje se smjestila prostrana kuhinja s ostavom i toalet za goste, ali i tri spavaće sobe, od kojih jedna ima i vlastiti mali dnevni boravak, što joj daje dodatnu razinu privatnosti i fleksibilnost korištenja.
Središnji kat postao je reprezentativno srce kuće. Tu se nalazi master spavaća soba s izravnim izlazom na terasu, dok su dnevni prostori – kuhinja, blagovaonica i dnevni boravak – povezani u protočnu, svijetlu cjelinu koja komunicira s vanjskim prostorima. Novo dvokrako stubište vodi dalje prema gornjoj etaži, gdje su smještene još tri spavaće sobe, svaka sa svojom kupaonicom i terasom, čime je osigurana potpuna udobnost i privatnost.
I pomoćni objekt pažljivo je razrađen kako bi bio što funkcionalniji. Ondje su predviđeni prostori za osoblje koje održava kuću, uključujući spremište i praonicu koju koriste i gosti, dok se na najdonjoj etaži nalazi još jedna pomoćna prostorija namijenjena boravku osoblja. Na taj je način organizacija kuće promišljena do posljednjeg detalja – estetski dojmljiva, ali promišljena i jasno strukturirana.
Vrijeme kao ključna valuta
Proces projektiranja započeo je s prilično nejasno definiranim opisom posla. Kroz razradu varijanti nove organizacije prostora postupno se definirala razina zahvata koji investitori zapravo žele. U ovom slučaju presudan faktor nije bio budžet, nego vrijeme. Na raspolaganju je bilo 12 mjeseci za kompletno projektiranje i izvođenje, što je značilo da je svaka odluka morala biti promišljena i učinkovita.
Investitori su u početku bili aktivnije uključeni, no kako bi se ubrzala dinamika i skratilo vrijeme donošenja odluka, ured je preuzeo kompletno vođenje projekta – od arhitekture do opremanja. Mnoga rješenja donosila su se u hodu, prilagođavajući se dinamici gradilišta.
S obzirom na udaljenost vlasnika, renderi su morali biti besprijekorno precizni.
"Svaki materijal i boja morali su odgovarati stvarnom stanju. Zato su rađeni sa svim konkretno odabranim elementima i vjerno su dočarali izgled današnjeg realiziranog interijera. Vlasnici su nam dali određene inpute, ali smo u velikoj mjeri imali odriješene ruke. Vlasnica je imala veliku želju sudjelovati u izboru keramike za kupaonice, pa su svi dekori odabrani prema njezinim željama. Osim toga, nije bilo većih uplitanja, što nam je znatno olakšalo rad i ubrzalo dinamiku", ističe Baldasar Duka.
Dalmatinska hacijenda
Polazište u oblikovanju interijera bila je postojeća arhitektura u koju se strogi modernizam ne bi uklopio. Vlasnica je izrazila želju da vila bude inspirirana španjolskim hacijendama, pa je konačni rezultat arhitektica opisala kao "dalmatinsku hacijendu" – spoj mediteranske topline, prirodnih materijala i elegancije koja poštuje lokaciju.
Povezanost interijera s eksterijerom bila je jedan od ključnih aspekata. Duboke lođe, koje pružaju dragocjenu sjenu na hvarskom suncu, postale su prirodni produžetak dnevnih zona. Boljom organizacijom kretanja kroz kuću, vanjski su prostori postali prirodan produžetak interijera, pa se različite zone koriste ovisno o dobu dana i raspoloženju.
Strop kao umjetničko platno
Blagovaonica i dnevni boravak postali su snažna estetska točka kuće. Ideja za izvedbu dekorativnog stropa proizašla je iz potrebe da se vizualno sakriju određeni arhitektonski detalji, no prerastala je u najupečatljiviji element interijera.
"Posao sam prepustila Moniki iz Home Sapiensa, pravoj umjetnici za zidne tehnike, koja je pretvorila strop u svoje platno. Rezultat je ručno rađena tekstura koja svakim pogledom otkriva novi detalj."
Različite teksture i boje postale su temeljni dio ukupne atmosfere i karaktera interijera. To je možda najvidljivije, ističe arhitektica, na primjeru unutarnjeg kamina, kojemu su u potpunosti transformirali izgled samo oblažući ga specifičnom zidnom tehnikom, čime je postao snažan vizualni akcent.
Baldasar Duka napominje kako njezina suradnja s Gordanom Penić iz Home Sapiensa traje još od 2012. godine, a zajednički su realizirale više od dvadeset projekata.
U ovom projektu podjela uloga bila je jasna: arhitektica je definirala viziju i estetski pravac, dok je tim Home Sapiensa preuzeo nabavu, logistiku i opremanje prema zadanim smjernicama.
"Ona savršeno razumije moju težnju da svaki interijer koji potpisujem bude prepoznatljiv i unikatan. Njezin tim uvijek je tu da podrži tu viziju, neumorno tragajući za onim ‘savršenim‘ komadima – bilo da je riječ o stolicama, stolovima ili sofama – koji se moraju besprijekorno uklopiti ne samo u zadani estetski koncept, već i u predviđeni budžet."
Prirodni materijali i statement komadi
Interijerom dominiraju prirodni i održivi materijali, ponajprije drvo i kamen, koji savršeno podržavaju koncept "dalmatinske hacijende" kojem su vlasnici težili. Oni ujedno stvaraju idealan balans s primijenjenim koloritom i vizualno ga umiruju, stvarajući uravnotežen i profinjen interijer.
Među pažljivo biranim komadima dizajnerica posebno ističe ručno rađene stolce bosanskohercegovačkog brenda Zanat, krevete talijanskog brenda Bolzan te impozantan blagovaonski stol također talijanskog brenda Bonaldo. Završni dodir autentičnosti prostoru daje asesoar španjolskog brenda Vical, koji je ponudio taj finalni dodir autentičnosti i karaktera.
Vila se može smjestiti u viši srednji segment. Budžet je zahtijevao promišljenu kombinaciju cjenovnih razreda: dizajnerski komadi korišteni su kao "statement" elementi, dok su ostatak prostora činila kvalitetna, ali racionalnija rješenja.
Devet mjeseci intenzivnog rada
Radovi su trajali devet mjeseci, od listopada do lipnja, uz striktno definiran rok primopredaje. Nepredviđenih situacija nije nedostajalo, osobito u segmentu postojećih instalacija, koje su bile u lošijem stanju nego što se očekivalo. Logistika na otoku dodatno je komplicirala fazu opremanja – svaki transport, iskrcaj i unos morali su biti precizno isplanirani.
Iz perspektive arhitektice, najveće zadovoljstvo donijela je postignuta tlocrtna dispozicija i maksimalna funkcionalnost prostora. Kao dizajnerica interijera ističe uspješno pomirenje estetike, budžeta te kvalitete i održivosti materijala.
"Iznimno sam sretna što sam bila dio ove priče kroz koju sam puno naučila o sebi, ali i o načinima kako učinkovito navigirati kroz razne nepredviđene situacije i kompleksne poslovne odnose", ističe.
A jedna anegdota posebno će joj, kaže, ostati u sjećanju. "Došao je dan kada smo shvatili da vlasnica stiže u obilazak, a gradilište jednostavno nije bilo spremno i nedostajalo nam je radnih ruku. U tom trenutku, cijeli se moj ured spakirao i otišao na Hvar! Pomagali smo radnicima na sve moguće načine: od bojanja zidova i brušenja vanjskog namještaja, koji se morao preuljiti, preko čišćenja prostora i sadnje biljaka, pa sve do onih najsitnijih poslova karakterističnih za tu stresnu završnu fazu", priča nam Tanja Baldasar Duka.
Bili su spremni na apsolutno sve samo kako bi ispoštovali zadani rok i opravdali golemo povjerenje koje su im vlasnici ukazali, a u tome su i uspjeli. Vila u Podstinama danas živi u punom skladu: arhitektura, interijer i mediteranski pejzaž oko nje dišu istim ritmom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....