Zagrebačka arhitektica Sandra Meštrović, unatoč brojnim obavezama i uspješno odrađenim projektima u gradu, priznaje, najviše voli vrijeme za sebe, kada puni baterije i priprema se za nove radne pobjede, a to oduvijek čini na otoku Veli Drvenik, otoku u koji je zaljubljena i kamo rado dolazi još od malih nogu. Tamo je naslijedila djedovinu staru više od sto godina koja je nedavno renovirana u obiteljsko okupljalište u masliniku. Točna lokacija je etno-eko selo Kačine na Velom Drveniku, a radi se o tri kućice od ukupno 120 m2 koje čine funkcionalnu cjelinu, a komunikacija je kroz vanjski prostor. Zbog debelih kamenih zidova površina unutrašnjih prostora je ukupno samo 70 metara četvornih.
- Kuća je dugogodišnji obiteljski projekt, radovi adaptacije starine su trajali više od 20 godina i djelo su zlatnih ruku moga oca Ede i mame Ivanke. Oni su nakon odlaska u mirovinu počeli stalno živjeti na otoku i malo-pomalo obnavljati ovu našu starinu. Željeli smo da velika kuća izvana izgleda isto kao sve druge kuće u tom napuštenom etno-eko selu, ali da se dobije svijetlo u interijeru i ugodan prostor za boravak. Urušeni krovovi na nekim neodržavanim kućama su me inspirirali novonastalim prostorom pod vedrim nebom. Tako je nastala ideja atrija usred kuće s blagovanjem na otvorenom i velikom klupom od zida do zida gdje uživam navečer leći, ugasiti svjetla i gledati zvjezdano nebo. Velika kuća atrijem je podijeljena u dvije cjeline - kuhinja s kominom i soba s galerijom koje su sada otvaranjem na atrij dobili više svjetla - priča arhitektica Sandra Meštrović i otkriva kako su u rekonstrukciji kuća presloženi krovovi od kamenih ploča i zamijenjena drvena nosiva konstrukcija. Zadržano je sve što se moglo obnoviti i primijeniti, male kamenice su ugrađene u zidove atrija kao niše, velika kamenica je pretvorena u vanjski praonik, zadržana su stara vrata na ulazu u atrij, u kuhinji je sačuvano veliko kameno korito sudoper, a na zidu iznad njega autentične jednostavne drvene police za posuđe s kukama za vješanje.
- Najveći je izazov bio poštivati arhitektonsko nasljeđe, zadržati autentičnost ambijenta i morfološku strukturu starog sela s malenim kućama, mediteransku zatvorenost bez velikih prozora, a opet uvesti svjetlost u prostore, prilagoditi se suvremenom životu. Moj suprug Vladimir Kos, također arhitekt, i ja smo dogradili kupaonicu i uveli tekovine civilizacije (fotonapon i solar, dakle struju i toplu vodu), koji su itekako dobro došli kad smo dobili dijete te više nismo mogli robinzonski provoditi vrijeme - smije se arhitektica i dodaje kako je interijer ovdje živi organizam koji prati potrebe od jednog korisnika do cijele obitelji te se stalno prilagođava. Željeni stil interijera je jednostavan, mediteranski, lokalni ali i univerzalni. Ambijent u kamenu je toliko jak da definira prostor, a sve ostalo se skromno i decentno prilagođava ovoj prirodnoj ljepoti i umješnosti slaganja kamena.
- Uz kamen korišteni su i ostali prirodni materijali - drvo, kovano željezo, konop, ready-made od autentičnih predmeta koji su ujedno uspomene obiteljskog nasljeđa. Rekla bih funkcionalno, skladno i šarmantno sklepano. U većoj kući u boravku kao sofe koristimo starinske krevete a stol, stolice i komodu smo stilski prilagodili njima. Dodali smo tepih i jastučiće, dobili prugasti pokrivač iz Meksika koji nam se super uklopio, viseće lampe iz Creative Cables, uživamo u sitnim svakodnevnim detaljima. Ova pandemija ali i potresi polako mijenjaju ulogu kuće za odmor u drugi dom - govori Sandra Meštrović, koja u svojim odmorima na Velom Drveniku, logično, posebno uživa boraveći u eksterijeru. Zbog toga su ovakvi otoci i pravi dragulj, ističe Sandra Meštrović.
- Divna tišina, ljeti cvrčci po danu, a sovica se javi po noći. Zatim, okruženje maslinama, mendulama i rogačima, crvena zemlja, kamen i čisto nebo, a između krošnji prođe brodić ili jedrilica na malim izrezanim kadrovima gdje se vidi more, Šolta, Pakleni otoci, Vis i Biševo. Ispod najstarije i najveće masline koju imamo veliki je stol od oko četiri metra za obitelj i prijatelje, i tamo se jede najbolja riba na gradele i hobotnice ispod peke kad kuhaju moji roditelji - smije se Sandra Meštrović, koja nam je za kraj otkrila što za nju točno znači Veli Drvenik.
- To je otok koji nosim u srcu kamo god idem, određuje me i samo tu osjećam pripadnost i porijeklo iako na njemu nisam nikada zaista živjela, nego samo boravila. Toliko me razmazio da mi se nikamo drugo ljeti ne ide, nigdje nije ovakav mir, najljepša mala plaža na svijetu, a tako blizu kuće. Ali ono glavno je upravo ambijent, ono kad ti se iz tvog dvorišta nikamo ne ide, a pozvao bi rado sve drage ljude da s njima podijeliš tu ljepotu. Tu mi je i moja obitelj ali i korijeni, sve to prenosim dalje i time obogaćujem svoje dijete. Mom bratu je ovaj ambijent inspiracija u njegovu umjetničkom radu, svakako to pokazuje meni omiljeni videorad koji možete pogledati na https://macaknara.hr/continuum/ - otkriva arhitektica.
