"Bila je to ljubav na prvi pogled", priča arhitekt Daniel Bedini koji je u malom srednjovjekovnom selu Cana na jugu Toskane pronašao malu dotrajalu kuću i od nje odlučio stvoriti svoju oazu za odmor. Kuća smještena na strmom brežuljku nekoliko kilometara od mora sastoji se od dvije male prostorije i veličine je svega 24 četvorna metra. No, mala ga kvadratura nije obeshrabrila. Kuća ima veliki vrt, mogućnost dolaska automobilom do kuću i prekrasan i uzbudljiv pogled na more oko Grosseto zaljeva, planine i, kada je lijepo vrijeme pogled na Elbu i Korziku.
Nalazi se na krajnjem rubu sela i okrenuta je jugozapadno zbog čega sunce osvjetljava kuću i vrt do posljednje sekunde u danu. Čudesni zalasci sunca, opuštena i romantična atmosfera te poezija prirode koja je svaki dan drugačija upravo je to što je arhitekt i želio.
Nije bilo lako organizirati udoban stambeni prostor veličine svega 24 kvadrata na dva kata, (12 + 12). Prizemlje u razini vrta u kojem je nekada bio podrum bilo je u vrlo lošem stanju s visinom nedostatnom za život, stoga je glineni pod spušten za oko 60 cm kako bi se stvorila dnevna zona u kojoj je sada kuhinja.
Prvi kat, s izvornim pristupom s gornjeg kraja, nije bio u komunikaciji s podrumom, budućom kuhinjom pa je Daniel prostor povezao internim stepeništem, dok je krov i zidove obnovio. Prostor je organiziran tako da je u prizemlju kuhinja sa stubištem koje vodi do gornjeg kata, a na katu je glavna spavaća soba i kupaonica. Vani je stvorio veliku terasu, prostor u kojem tijekom proljeća i ljeta provodi najviše vremena.
"Možda je moj život koji provodim veći dio godine u Londonu utjecao na odabir stila za ovu malu kuću, a zatečeno stanje objekta ojačalo ideju primjene "urbanog industrijskog" stila, iako su prisutni i "romantični elementi". Zapravo, već u starom podrumu bile su prisutne i istaknute željezne grede, a veliko otvaranje podruma u vrtu podsjetilo me na vrata radionice što je u konačnici bio glavni kriterij za odabir industrijskog stila", prisjeća se Daniel.
Namještaj za eksterijer nabavljen je u Ikei. Riječ je o vrlo jednostavnom i elegantnom vrtnom namještaju u sivoj boji, dok su pločice od porculana s betonskim efektom marke RES. Oko terase je izradio klupu prekrivenu smolom u kojoj su ugrađeni zvučnici i žardinjere za biljke, dok je jastuke za klupe presvukao crnom vodootpornom tkaninom. Tu je i kut s tušem koji koristi tijekom ljeta. Boje koje dominiraju u kući kombinacija su bijele, crne, sive i plave boje, a materijali se kreću od željeza i recikliranog sirovog drva (daska skela) do smole u sivom cementu i porculanskog bijelog cementnog materijala.
"Iz velikog vanjskog prostora imam pristup kuhinji, skrivenoj iza sivih čeličnih antracit vrata, a kuhinja, iako mala, ima sve što mi treba. Potpuno je prilagođena mojim potrebama s time da sam kompletan namještaj sam dizajnirao, osim kreveta u spavaćoj sobi koji je također iz Ikee. Vrata ormarića izradio sam od vertikalnih rešetki recikliranog drva u različitim debljinama i bojama, a za zidne ormariće odabrao sam vrlo jednostavan, ali funkcionalan i efektan dizajn. Imaju kvadratnu željeznu strukturu i daske od grubog drveta dobivene od recikliranih graditeljskih skela. Kako bi optimizirao uporabu prostora, na dnu niša postavio sam više polica, a ispod kutije na kotačima s poklopcem vrlo korisna mala spremišta. Osim toga, kuhinja je u potpunosti opremljena. Ima perilicu posuđa i rublja, pećnicu i veliki hladnjak marke Bompani u tamnoplavoj boji", nabraja arhitekt.
No, najveći izazov bilo je stubište, koje je trebalo "ukrasti" minimalno prostora kuhinji i uklopiti se u kupaonicu iznad. Željezno gazište širine je 60 cm i podignuto je za 22 cm, što je više od nivoa kupaonice. Kako bi nadvladao visinu koja ga je mučila postavio je bazen kupaonice iznad stepenica. Kupaonica je otvorena, bez zidova i odvojena od spavaće sobe garderobom i željeznim kliznim vratima, koja kada su zatvorena, djeluju kao zid za tuširanje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....