Čovjek kojeg smatramo jednom od najznačajnijih fugura domaćeg dizajna, Mihajlo Arsovski, preminuo je u ponedjeljak poslijepodne u Zagrebu. Bio je on nezaobilazno ime u našoj kulturi šezdesetih i sedamdesetih godina. Najviše je radio plakate za izložbe i kazališne predstave, po čemu je i bio najpoznatiji, no dosta se bavio i knjigama, novinama te časopisima.
Cijeli je niz stvari kojima se, po pitanju dizajna, posvetio. U njegovoj bogatoj biografiji nalazimo brojne kataloge, signalizacije na ambalaži, scenografije, omota ploča, baš kao i osmišljavanje namještaja i unutarnjeg uređenja.
Njegov je rad bio poznat i van granica naše zemlje. Zapravo, on je bio jedini dizajner s ovog područja čije se ime koji spominje u knjizi Alana i Isabelle Livingston "The Thames & Hudson Encyclopaedia of Graphic Design & Designers" (1992.), a posvećene su mu i dvije stranice među 118 biografija najvažnijih svjetskih grafičkih dizajnera iz razdoblja od 60-ih do danas. Arsovski je laureat nagrade za životno djelo Hrvatskog dizajnerskog društva 2008. i državne nagrade životno djelo Vladimir Nazor u području likovnih i primijenjenih umjetnosti za 2019., a za života je primio brojna stručna priznanja na izložbama dizajna poput BIO, Zagrebačkog salona i Zgrafa. Njegova su djela, među ostalim, u fundusu njujorške MoMA-e.
No, unatoč svim radovima koje je stvorio, imao je samo jednu autorsku izložbu plakata, i to 1973. godine u galeriji SC. To nije nimalo čudno: bio je on povučen, po nekima pravi čudak, koji je rijetko istupao. Odbijao je ideju da se izlože njegovi radovi - priča kaže da je, kada su mu predlagali retrospektivu, rekao da može, ali ne za njegovog života.
