Početkom ove godine objavili smo temu o niskoenergetskim drvenim kućama u Hrvatskoj, koje su prezentirane na 13. Danima pasivne kuće u Hrvatskoj u organizaciji Konzorcija pasivne kuće Hrvatska koju vodi profesor Ljubomir Miščević s Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu. Jedna od njih bila je i obiteljska kuća u Hrvatskom zagorju, koju potpisuje arhitektica Marina Zajec iz ureda ARHITEKTURA E.L.I. - marinazajec
Iako smo već i tada znali da je želimo detaljnije pokazati (prva objava uključivala je tek dvije fotografije op.a.), nismo ni slutili da će se u međuvremenu dogoditi potres. To nam je bio još jedan povod da doznamo nešto više o samom projektu, koji nam može poslužiti kao odličan primjer u kojem se hrvatska suvremena, ekološka arhitektura spaja s modernom tehnologijom, a rezultat je iznimno privlačna, ali prije svega funkcionalna i sigurna kuća.
Naime, projekt u Hrvatskom zagorju odnosi se na rekonstrukciju postojeće, ali nedovršene kuće iz 80-ih godina, pri čijoj je nadogradnji korišten novi nosivi sustav drvene gradnje - CLT, odnosno križno lamelirano drvo. Ovaj je drvni materijal relativno nepoznat na našem području, no on se u Austriji i općenito Europi, ali i šire, sve više primjenjuje zahvaljujući odličnim karakteristikama, kao što su čvrstoća, .
"Novi beton"
- Za CLT se kaže da je 'novi beton' jer ima karakteristike i potencijal da djelomično zamijeni taj najčešće korišteni građevinski materijal - u smislu logike gradnje i načina na koji se pristupa samom projektiranju, pri čemu ne treba voditi računa o rasterima drvenih stupova i greda, nego se radi s punim nosivim zidom, što omogućava rad kao s betonom. Također, CLT nosivi zidovi debljine samo 10 centimetara za klasičnu dvoetažnu stambenu kuću podnose sva potrebna opterećenja, a ujedno smanjuju odnos bruto i neto površine - ističe arhitektica Marina Zajec.
Pri nadogradnji ove kuće velikoformatni CLT paneli postavljali su se na postojeću konstrukciju.
- Sukladno postojećoj građevinskoj dozvoli, zadržan je volumen kuće, ali je njezin dojam uvelike promijenjen korištenjem drvene konstrukcije i drvene fasade - kaže arhitektica.
Kuća je projektirana prema potrebama bračnog para. Osim želje za niskoenergetskom kućom i gradnju drvom, vlasnici su imali ideju stvoriti ugodnu kuću povezanu s prirodom, koja pruža visoku razinu komfora članovima obitelji koji u njoj stalno borave ili dolaze u posjet. Važno im je bilo, kažu nam, unutar zadane kvadrature postići tri spavaće sobe s vlastitim kupaonicama te zajedničke prostore za druženje, radni dio i biblioteku. Također, imali su i neke želje u interijeru, iz kojih je proizašao "soft" industrijski stil uređenja.
Korisna površina kuće iznosi 188 kvadrata. S obzirom na postojeće zidane etaže, najniža, potpuno zakopana pretvorena je u tehničku, a druga poluukopana etaža osmišljena je kao ulazna. Tu se nalazi dnevni dio s kuhinjom, blagovaonicom i boravkom koji ima direktan izlaz u vanjski prostor, zatim manji toalet za goste, spremište te praonica.
Već na samom ulazu uočavaju se izuzetno vješto prostorno osmišljene poluetaže i etaže, koje su povezane stubištem. Posebno je zanimljiva i CLT konstrukcija ostavljena vidljivom u interijeru, gdje dolazi do izražaja u kombinaciji s elementima industrijskog dizajna: čelični profili i ograda na stubištu, lijevani pod od epoxy smole bijele boje, kamin čiji se dimnjak diže uz stubište sasvim do zadnje etaže, ogoljena rasvjetna tijela, odnosno LED žarulje različitih dizajna i oblika na dekorativnim, tekstilom obloženim žicama...
Kuhinjski okviri
Većinu interijerskih elemenata i njihov raspored dizajnirala je arhitektica Marina Zajec, a izradila ih je Stolarija Martinić. Primjerice, kuhinja koja se sastoji od ugradbenog dijela i otoka zanimljiva je po drvenim okvirima rađenim po mjeri unutar kojih su postavljeni kuhinjski elementi i uređaji s vanjskom oblogom od brušenog čelika.
Na zidu je, pak, vodootporan materijal microtopping. Uz otok se nalazi veliki blagovaonski stol te nekadašnja niša koja je iskorištena kao malo spremište te dodatnim vertikalnim zelenim zidom odvojena od same blagovaonice. Ono što nije rađeno po mjeri, većinom je kupljeno u Ikei, poput namještaja u boravku.
Marina Zajec uvijek se, kaže, trudi minimalizirati površine koje se koriste isključivo kao prolazne (npr. hodnik) kako bi svaki prostor imao namjenu i bio zanimljiv, pa su tako oko stubišta umjesto klasičnih hodnika stvoreni zajednički "javni" prostori: radni dvoetažni dio u kojem se potpuno doživljava prostornost kuće jer je otvoren sasvim do kosog krova, te zimski vrt - zatvorena, ostakljena terasa/biblioteka s metalnom policom izrađenom po mjeri. Iz tih proširenih dijelova stubišta ulazi se u dvije spavaće sobe, a arhitektica nam obraća pažnju i na prozore, odnosno njihove pozicije u cijeloj kući, kojima se ostvaruju pogledi na prirodu.
Hotelski tip soba
- Investitori su htjeli hotelski tip spavaćih soba sa zasebnim kupaonicama, pri čemu je veća soba osmišljena s dvoetažnim dijelom, tako da su elementi koji se koriste tijekom dana smješteni ispod više stropne ploče - pojašnjava arhitektica.
Dodaje kako se treća spavaća soba sa zasebnom kupaonicom i dvoetažnim dijelom nalazi na najvišoj etaži, u potkrovlju, te je izoliranija od ostalih. Osmišljena je u nekoliko zona: radni kutak, garderoba te spavaći dio s izlazom na krovnu terasu, koja je uvučena u volumen građevine. Još jedna zanimljivost su noćne lampe pored kreveta, odnosno ogoljena rasvjetna tijela koja se spuštaju sa svake strane.
- Najveće nam je zadovoljstvo što je kuća ostvarila početne zahtjeve povezanosti s prirodom te što omogućava život u vrlo ugodnoj atmosferi - zaključuju vlasnici.
