Bio je zadnji dan kolovoza 2020. godine, razdoblje nakon korone. Prekrasan dan, sunčan i umjereno topao, pravo kasno ljeto. Tada smo prvi put preko agencije stigli u razgledavanje kućice. Selo Velike Drage udaljeno je dva kilometra od mjesta Brod Moravice te 25 minuta vožnje od Delnica i Vrbovskog te svih većih prirodnih ljepota Gorskog kotara. Kuća se prodavala dulje vrijeme. Nije išlo, a u šali znamo reći da je čekala samo nas - smije se Maša, vlasnica divne kuće u Gorskom kotaru u koju vas danas vodimo.
Na prvi pogled mala, stambenog prostora svega 48 četvornih metara, ali s više od 1300 četvornih metara okućnice te pripadajuće obradive površine i voćnjaka, ova nekretnina pravi je dragulj za bezbrižan odmor i punjenje baterija nakon stresnih životnih razdoblja. Saznajemo kako je kuća stara čak 130 godina što se može i vidjeti detaljnijim promatranjem. Drvena, na kamenom temelju, preteča je današnjih montažnih kuća, obložena klasičnim goranskim azbestnim pločama složenim u dijagonalu.
- Kuća se sastojala od kuhinje, male i velike sobe, ganjka i hodnika. Ganjak, tipični nadograđeni prostor svake stare goranske kuće, najčešće spojen s kuhinjom, služio je kao kupaonica i WC, ali bez prostora za tuširanje i opskrbe toplom vodom. Zapravo smo odmah osjetili da smo se zaljubili u ovu preslatku kuću i da mora biti samo naša. Razgledavanje u trajanju od otprilike sat vremena bilo je sasvim dovoljno da suprug i ja kažemo: ta i nijedna druga - prisjeća se vlasnica koja kaže kako su odmah imali i viziju što učiniti s tom malom kućom prepunom potencijala.
- Velika spavaća soba, s više od 20 četvornih metara, otvorila je mogućnost da se određena kvadratura "ukrade" za kupaonicu s walk-in tušem, a ganjak je prenamijenjen u ostavu ili "špajzu", kako mi Primorci volimo reći - govori vlasnica i dodaje da je zanimljiva ta kombinacija Primoraca i Gorskog kotara.
Naime, vlasnici, supružnici Maša, rođena Riječanka, i Sanjin, rodom iz Mošćeničke Drage, s adresom u Opatiji, nisu imali nikakve veze s Velim Dragama i Gorskim kotarom. Ljubav na prvi pogled prema kasnije nazvanoj Maloj kući jednostavno je presudila da će to biti trajno neraskidiva veza.
- Često se sjetimo trenutka kad smo s gospođom Marijom, tadašnjom vlasnicom kuće, sjeli i razgovarali, a ona kaže suprugu: "Sad buš postao Dražanin", a on joj kaže "Pa ja i jesam Dražanin, iz Mošćeničke Drage, haha". Ima nešto u tim Dragama - priča vlasnica Maša i kaže kako se uređivanje kuće, zbog radnih i obiteljskih obveza supruga i nje, u načelu obavljalo vikendima. Odlazak u Drage petkom, povratak u nedjelju. Četrdeset dva vikenda za redom.
- Zimske školske praznike 2020. godine proveli smo u Maloj kući; tada se, tijekom 11 uzastopnih dana, obavilo najviše posla. Ujutro rad, a popodne uživanje s djecom na snijegu – a bilo ga je. Te je zime Gorski kotar pokazao staro lice, s temperaturom od -14 °C oko Nove godine i s više od 40 cm snijega. Izazovno za nas s mora. Srećom, do tada je kupaonica bila gotova i nanovo su obavljeni vodoinstalaterski radovi te je provedena topla voda - govori vlasnica Maša i hvali supruga Sanjina koji je po struci keramičar i klesar te koji je većinu grubih radova obavio sam. U onim "finijima" pomoć mu je bila supruga.
Uređivalo se prostoriju po prostoriju. Spavalo se u maloj sobi. Kada se uredila velika soba i kupaonica, krenulo se na kuhinju. Tada je mala soba postala kuhinja. Stari plinski rešo selio se po kući, a goranske hrane nije nedostajalo. Mislilo se na sve. Već prvi vikend nakon kupnje očistio se dimnjak. Dugo se nije ložilo, kuća nije bila naseljena osam godina te se u nju dolazilo samo povremeno. Grijalo se na drva i dvije peći – jedna u kuhinji, a druga u sobi. Tako je to bilo od pamtivijeka kuće i to vlasnici nisu htjeli mijenjati jer, kako kažu, znali su stari Gorani kako je najbolje i najtoplije.
- Najveći posao koji se obavljao istovremeno s kupaonicom bilo je spuštanje stropova. Štemanje stropa, skidanje trstike i dasaka, a sve s ciljem otkrivanja predivnih starih drvenih greda. Kasnije su se grede zaštitile od crvotočina te farbale i lakirale. Grede, drvo, Gorski kotar... ne ide bez drva - otkriva vlasnica Maša.
Tako i u Maloj kući prevladavaju drvo i prirodni materijali. Prirodne boje sa svijetlim i veselim, životnim detaljima. Vlasnici su, kažu, željeli ostati vjerni Gorskom kotaru i ubaciti malo njihovog Primorja u cijelu priču. Osnovna misao vodilja bila je da se zadrži ono što se može i restaurira ono što je potrebno te da se kupi sve što je nužno. Također su zadržali većinu toga što se već nalazilo u kući jer se radi o generacijskom namještaju i predmetima. Malo boje, laka i tapecirunga začas su starom ormaru i stolicama dali novi izgled i produljili njihovu upotrebu za još 100 godina. Ono što se nije uspjelo sačuvati izradilo se u stolarskoj radionici obiteljskog prijatelja Lorisa.
- Na kraju smo kuću nagradili detaljima iz centra Ikea, uz uvjet da sve nalikuje na nekadašnja vremena. Cilj nam je bio postići cjelokupan eklektični stil. Paralelno s uređenjem se i uživalo. I to u domaćoj hrani, zraku, dječjem osmijehu, šetnjama, sanjkanju, druženju. Sadio se krumpir. Prvu sezonu rodilo je 200 kg. Sadile su se i jagode. Na radost nas i naših gostiju. A dolazili su svi. Susjedi su se iz vikenda u vikend dolazili upoznavati. Malo selo, 18 stalnih stanovnika. Svih je zanimalo tko će im to obogatiti selo jer goranska sela vape za ljudima, a svaki je novi stanovnik hvalevrijedan. Dolazili su i obitelj i prijatelji. Bez obitelji se to sve ne bi moglo. Očevi, majke, svekri i svekrve, pomagali su svi. Radom i društvom. Neprocjenjivo - prisjeća se vlasnica s velikim smiješkom na licu.
Po završetku unutarnjeg uređenja krenulo se na vanjske radove – terasu i okoliš. Od samog smo početka Maša i Sanjin imali su ideju da će kuću i iznajmljivati. Zaposleni su u gradu, stoga nismo u mogućnosti svaki vikend odlaziti u Drage. Na taj će način kuća ipak biti stalno otvorena i samoodrživa.
- Htjeli smo podijeliti s ljudima i taj mir, dobru energiju koju kuća nudi, ispričati im priču koju smo napisali. Ljepotica je možda stara više od 130 godina, ali sigurno korača ukorak s vremenom. Opremljenost je izvrsna, vođena premisom da gostu uvijek treba ponuditi više i da je sve u malim stvarima i sitnicama, kao što su mali kućanski aparati i pametni TV te Netflix za dane uživanja i ljenčarenja. Za naše aktivne goste na raspolaganju su dva sportska bicikla, a za djecu smo osigurali maleni park, penjalicu s dvije ljuljačke (za malu djecu i djecu stariju od tri godine), trampolin i stolni tenis te sanjke za zimsko razdoblje. Na moje zadovoljstvo, u maloj je sobi pregršt časopisa i knjiga o uređenju interijera te putopisi, iznova prelistavan časopis "Meridijani", dječje slikovnice i društvene igre za djecu i odrasle. Sanjin se pak više vodi onime da se nakon snijega (kad ga ima) treba udobno smjestiti u jacuzzi te je po uzoru na Šveđane osmislio drvenu platformu na koju smo montirali vanjsku hidromasažnu kadu s vanjskim ložištem i grijanjem na drva - nabraja vlasnica.
Ovo ljeto, za treći rođendan, staru ljepoticu nagradili su, otkrivaju, i novom fasadom. Azbestne ploče su uklonili, a postavili su poludrvene oblice od tikovine i kvalitetne austrijske boje (smeđa boja nijanse "Wet Teak") za vanjsku stolariju i drvene platforme s garancijom od pet godina.
- Ukupni je budžet za kupnju i uređenje kuće iznosio 70.000 eura. Za božićne i novogodišnje praznike sve goste volimo iznenaditi svojim brendom PAORSKI, odnosno paorskim kolačima, sitnim starinskim suhim kolačićima po Mašinoj recepturi i izradi, a sve upakirano u posebno osmišljene kutijice. Naša priča samo ide dalje, ne staje, te se sve više produbljuje. I dalje predstavljamo i dom i dizajn jer jedno savršeno paše uz drugo - zaključuju vlasnici.
