Nesvakidašnji obiteljski dom nalazi se u samom srcu talijanske Piacenze, na reprezentativnom katu palače iz 19. stoljeća. U 300 četvornih metara žive mladi poduzetnik, njegovo troje male djece i živahni labrador, pa je pred arhitektima bio nimalo jednostavan zadatak, raskošnu povijesnu rezidenciju trebalo je pretvoriti u opušten, suvremen i prije svega funkcionalan dom u kojem djeca mogu slobodno odrastati. I sve to u samo osam tjedana.
Iza ovog neobičnog i uspješnog projekta stoji La Casa di Babette, studio koji su osnovali arhitekti Cinzia Russo i Fabio Inzani, a koji je rezidenciju smještenu na " piano nobileu", odnosno reprezentativnom katu povijesne palače, transformirao u suvremeno obiteljsko utočište.
Raskošni prostori s bogatom prošlošću u ovoj su renovaciji morali odgovoriti na vrlo stvarne potrebe svakodnevice jedne mlade obitelji. Projektni zadatak bio je jasan, stvoriti slobodan i prozračan dom neopterećen suvišnim namještajem, koji će bez problema podnijeti dječju svakodnevicu, a pritom neće izgubiti proporcije, eleganciju ni identitet povijesnog prostora. Arhitekti su željeli stvoriti interijer u kojem se živi prirodno i u kojem dječja igra nije nešto što treba skrivati ili ograničavati, nego sastavni dio života kuće.
Upravo je zato stvaranje doma prilagođenog djeci postalo jedno od ključnih načela cijelog projekta. Ta se ideja provlači kroz organizaciju prostorija, izbor namještaja, potragu za izdržljivim površinama, ali i kroz vrlo pažljivo uspostavljenu ravnotežu između slobode i sigurnosti.
„Klijent nam je ukazao potpuno povjerenje i dao nam punu slobodu. Bila je to idealna situacija za suočavanje s projektom koji je bio zahtjevan na više razina, osim potreba obitelji, pred nama je bila kuća izrazito klasičnog rasporeda koju je trebalo osmisliti iznova u rekordnom roku od samo osam tjedana“ prisjeća se Cinzia Russo, a prenosi v2com.
Za arhitektonski dvojac bio je to pravi izazov, s jedne strane dobili su iznimnu kreativnu slobodu, a s druge su ih ograničavali postojeća arhitektura i nevjerojatno kratak rok.
Povijest koju nisu željeli izbrisati
Zbog samo osam tjedana predviđenih za realizaciju, ozbiljniji građevinski zahvati svedeni su na minimum. No upravo je to projekt odvelo u zanimljivom smjeru. Umjesto radikalnih intervencija, arhitekti su postojeći prostor mijenjali originalnim rješenjima namještaja, materijalima, bojama i pomno osmišljenim detaljima.
Pritom nisu pokušavali izbrisati tragove prošlosti. Upravo suprotno, povijest palače postala je jedna od glavnih vrijednosti novog interijera. Među postojećim elementima posebno su ih inspirirali podovi od venecijanskog terraza te raskošni strop dnevnog boravka, ukrašen dvama veličanstvenim portalima iz 17. stoljeća koji su nekoć pripadali staroj crkvi.
„Nakon pažljive restauracije postali su nam snažan izvor inspiracije za svaki pojedini odabir oblika, stilova i atmosfera“ dodala je Russo. Tako je nastao interijer u kojem se povijesni slojevi ne tretiraju kao muzejski eksponati koje treba oprezno zaobići, nego kao aktivni dio suvremenog života obitelji.
Boje su krenule od stropa i podova
Jedna od najupečatljivijih karakteristika doma svakako je boja. Arhitekti je nisu koristili samo kao dekoraciju, nego gotovo kao još jedan materijal od kojeg grade prostor. Paleta proizlazi iz dekoracija povijesnog drvenog stropa i kolorita postojećih podova. Kroz stan se tako izmjenjuju zemljani tonovi, oker, krem, čokoladna boja i tople crvene nijanse, kojima su pridruženi hrabriji, suvremeni akcenti.
Posebno je zanimljiva spavaća soba dvojice braće, obavijena ponoćno plavom bojom. Duboku plavu razbijaju jarka crvena i sunčano žuta na posebno dizajniranom berberskom tepihu. Rezultat je dječja soba koja ne djeluje djetinjasto, nego razigrano i dovoljno sofisticirano da može pratiti djecu dok odrastaju.
Sasvim drukčija atmosfera vlada u djevojčinoj sobi. Ondje prevladavaju romantičniji tonovi ružičaste boje lososa, dok dvije dekorativne ploče s nježnim motivima drveća uokviruju krevet s baldahinom. Svaka je soba tako dobila vlastiti karakter prema osobi koja u njoj boravi, ali palete nisu izolirane jedna od druge. Njihovi se tonovi diskretno ponavljaju kroz stan i povezuju njegove različite dijelove u skladnu cjelinu.
Kamin kao skulptura
Kratak rok doveo je do još jedne važne odluke, izvorni tlocrt neće se mijenjati. Umjesto rušenja i pomicanja zidova, transformacija se koncentrirala na elemente koji mogu potpuno promijeniti doživljaj prostora bez zadiranja u njegovu osnovnu strukturu. Jedan od najboljih primjera je dnevni boravak.
Njegovo prirodno središte postao je postojeći kamin, ali trebalo ga je reinterpretirati na suvremen način i povezati s ostatkom kuće. Ponovno je venecijanski terrazzo poslužio kao materijalna i koloristička inspiracija, dok je tkanina koju je dizajnirao Peter Marino potaknula ideju za njegov novi oblik.
Nastala je monolitna, vijugava skulptura od oniksa koja privlači pogled čim se uđe u prostoriju. No iza njezina dramatičnog izgleda krije se i vrlo praktična odluka. Budući da u kući živi troje male djece, skulpturalni element izveden je bez oštrih rubova. „Odabir kamenog bloka čija se prirodna struktura najbolje uklapala u prostor, a zatim njegovo izdubljivanje iznutra kako bi postao lakši, bio je vrlo složen pothvat. No konačni efekt je topao i scenografski“ objašnjava Fabio Inzani.
Dnevnim boravkom dominira i velika sofa, zamišljena kao dvostrana kompozicija. Umjesto klasičnog komada namještaja usmjerenog prema samo jednoj točki prostorije, ona omogućuje korištenje različitih zona i lako okupljanje većeg broja prijatelja i članova obitelji. Njezine linije prati konzola od mjedi i željeza koju je posebno za ovaj interijer dizajnirao La Casa di Babette.
Od skromne kućice do modernog doma: Genijalnom dogradnjom dobili su prostor prepun svjetla
Kuhinja po mjeri obiteljskog života
Toplina patinirane mjedi iz dnevnih prostora nastavlja se i u kuhinji, gdje stvara kontrast s nepravilno profiliranom drvenom oblogom. Ovdje gotovo ništa nije prepušteno slučaju. Svaki je element izrađen po mjeri, od kuhinjske nape do klupe, kako bi se na relativno kompaktnoj površini dobio potpuno funkcionalan prostor prilagođen svakodnevici peteročlane obitelji.
„Kompaktan prostor učinili smo neovisnim o blagovaonici, a istodobno ga potpuno opremili za potrebe mlade obitelji, prilagođavajući proporcije do posljednjeg milimetra“ ističe Fabio Inzani. Ta preciznost možda najbolje pokazuje filozofiju cijelog projekta. Raskoš povijesne palače nije bila sama sebi svrhom, morala je funkcionirati u stvarnom životu.
Raskošni stropovi i sirovi materijali
Dijalog starog i novog nastavlja se u prostoriji namijenjenoj opuštanju. Ondje vrijedan kasetirani strop stoji u namjernom kontrastu sa sirovijim, taktilnim materijalima namještaja, od teksture velike sofe do tepiha od jute. Posebno mjesto zauzima i svjetlosno umjetničko djelo Ilarije Lappano, koje je studio reinterpretirao kao originalan zidni umjetnički element.
U blagovaonici su pak dvije antikne ploče koje zatvaraju ormare u niši odredile daljnji smjer uređenja. Kako bi se njihova povijesna težina uravnotežila, arhitekti su tražili lakoću u svemu što ih okružuje. Lusteri tako spajaju transparentnost, zlatne detalje i nježnu tkanu teksturu, dok su stol i stolice oblikovani vrlo odmjereno kako ne bi konkurirali postojećim povijesnim elementima.
Čak su i tradicionalniji dijelovi stana dobili novu energiju. U dugom hodniku uklonjen je spušteni strop, čime je prostor dobio više visine, zraka i ritma, a konstrukcijske zatege ostavljene su potpuno vidljivima. Ondje se nalazi i jedan od onih detalja koji možda najbolje pokazuju koliko je pažnje posvećeno namještaju: ormarić presvučen pergamentom s posebno izrađenim skulpturalnim ručkama od mjedi.
Osam tjedana za novi život stare palače
Čitava transformacija dovršena je u samo osam tjedana. Upravo je zato odnos između arhitekata i vlasnika bio presudan, odluke su se morale donositi brzo, a izvedba ih je morala pratiti gotovo jednakom brzinom. Na pitanje što smatra najvećim uspjehom projekta, Cinzia Russo odgovara: „Uspjeti ispoštovati rokove, a istodobno unijeti odmjerenu i zanimljivu suvremenost u plemenit povijesni kontekst bogat sjećanjima“.
Rezultat je prije svega pravi obiteljski dom, mjesto u kojem troje djece može odrastati, labrador slobodno trčkarati, prijatelji se okupljati na velikoj sofi, a svakodnevni život odvijati među stoljetnim stropovima, venecijanskim teracom, oniksom, mjedi i umjetničkim djelima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....