Činjenica je da među svjetskim nacionalnim parkovima, pa i onima na UNESCO-ovoj listi, nema sličnog primjera simbioze prirodne baštine i moderne arhitekture kakva je na Plitvičkim jezerima. Stoga ovo djelo proširuje spoznaje o hrvatskoj arhitektonskoj tradiciji, kulturnoj baštini te razvoju teoretske misli o zaštiti prirode. Monografija predstavlja veliki doprinos valorizaciji i pozicioniranju Plitvičkih jezera u hrvatskoj arhitekturi 20. stoljeća. Donosi prikaz najvažnijih građevina od srednjega vijeka do kraja 20. stoljeća, počevši od srednjovjekovne kule Krčin grad, razvoja moderne pa sve do objekata sagrađenih u drugoj polovici 20. stoljeća.
