Pokorny, zagrebački kafić koji osvaja na prvu

U blizini Kvaternikova trga u Zagrebu smjestilo se cool novo mjesto, sasvim sigurno buduća omiljena adresa svih onih koji od kafića očekuju mnogo više od običnog mjesta za jutarnju kavu. Ovo mjesto osvaja na prvu unutarnjim uređenjem, dobrom energijom, pozadinskom pričom i ponudom.

- Priča o ovom baru počinje transformacijom prijašnjeg kvartovskog kafića Rocky u današnji Pokorny bar. Naime, samo ime Pokorny veže se uz Franju Pokornog po kojem se zove i ulica u kojoj se nalazi bar. Inače, bar je smješten u zgradi moga djeda i bake, a zgradu je kupio moj čukundjed davne 1933. kada se, nakon Prvoga svjetskog rata, vratio iz Amerike u Hrvatsku. Sadašnji vlasnik toga ugostiteljskog prostora je moj ujak koji me anagažirao prije dvije godine da osmislim njegovo uređenje - priča nam arhitektica Ana Bilan Maravić koja potpisuje projekt dizajna interijera Pokorny bara.

NOVO IME

- Dugo sam razmišljala o novom identitetu kafića, kako mu udahnuti novi početak, neku novu priču. Ideja je bila da napravim kafić u kvartu koji ima svoju priču, kako ne bi bio još jedan u nizu ‘birceva bez priče’, a u koji bi voljeli dolaziti svi, bez obzira na godine, stavove, stilove itd. Krenuli smo od novog imena. Nikako nismo mogli dobiti ideju u kojem smjeru krenuti s preuređenjem. Krenula sam istraživati Kvatrić, povijest Kvatrića i ulice, i tu sam naišla na priču o Franji Pokornom.

Naime, Franjo Pokorny (1826. - 1893.) iz rodne Petrinje s tri razreda osnovne škole odlazi na zanat u Karlovac, a zatim na rad u Sisak, da bi u Zagrebu, radeći kao poslovođa u tvornici likera Mihić-Sabljić utemeljenoj 1862., nakon svladavanja potrebnih znanja iz tehnologije destiliranja otplaćivanjem postao njezin vlasnik. Primjenjuje nove tehnologije u proizvodnji voćnih destilata. Proširuje djelatnost i na proizvodnju i doradu vina pa, zahvaljujući primjeni u to doba najsuvremenijih postupaka, već na Prvoj dalmatinsko-hrvatsko-slavonskoj izložbi 1864. u Zagrebu osvaja najveća odličja. Slične uspjehe postiže i na izložbama u Beču, Parizu, Londonu, Philadelphiji, Sydneyju itd. U želji da pomogne poukom svima koji bi željeli u tom poslu napredovati, sastavio je knjigu o vinarstvu za koju su mnogi tvrdili da će i manje vješta vinara u tom poslu valjano poučiti.

Tijekom vremena je tvornica mijenjala vlasnike i ime, a danas posluje kao najveća hrvatska tvrtka te vrste pod imenom Badel 1862 d.d. - detaljno pojašnjava arhitektica koja je zapravo imala dosta izazovan zadatak: prostor od oko 70 kvadrata adaptirati na najšarmantniji i najfunkcionalniji mogući način.

GOSTI

Zato je osmislila nekoliko “zona” unutar bara: ulazne zone zimskog vrta koji se ljeti transformira u natkrivenu terasu te je u njemu formiralo “nisko” sjedenje, zone šanka s “visokim” sjedenjem i zone sjedenja u prolazu gdje je sjedenje postavljeno na povišeni dio kako korisnici prilikom prolaska ne bi ometali mirno ispijanje kave, te servisnih zona toaleta i spremišta koje su odvojene od ostataka bara kako ne bi ometale goste bara.

- Potpuno je promijenjen unutarnji raspored te je dobivena nova zona servisnih prostorija kako bi se maksimalno iskoristio prostor za posluživanje. Na vanjskom dijelu je napravljen potpuno nov zimski vrt - ističe Ana Bilan Maravić i dodaje kako u baru prevladavaju jednostavni materijali poput betona, kortena, antracit i natur hrasta, koji prostoru pružaju ugodnu toplinu.

- Veliku pomoć oko razvoja priče samog kafića dao je i današnji voditelj kafića Ivan te je s novim imenom odmah dobio viziju o širokoj ponudi biljnih likera i raznih koktela na temu cijele priče koju želi dalje razvijati i dopunjavati. Odlučili smo iskoristiti stare reklame i etikete s retro boca tako da smo zidove zone prolaza u potpunosti oblijepili tapetama u kombinaciji s ogledalima kako bismo vizualno proširili uski prolaz. Natpis na fasadi je izrađen od kortena, čelika s dekorativnim korozionim slojem - opisuje arhitektica Bilan Maravić.

Foto: Neja Markičević/Hanza Media