Njihova priča započela je gotovo filmski - u vlaku za Rim. Putovanje, razgovori, zajednički pogledi na arhitekturu i život stvorili su vezu koja je najprije bila privatna, a tek kasnije prerasla u profesionalno partnerstvo. Danas su Pavla Vymetálková i Martin Vymetálek ne samo životni partneri, već i osnivači češkog arhitektonskog ureda bydloarchitekti, u kojem se osobno i profesionalno ne razdvajaju, nego prirodno nadopunjuju.
Nakon školovanja iskustva su stjecali u različitim etabliranim češkim arhitektonskim studijima - Pavla u Ateliér38, Martin u uredu Kamil Mrva Architects - a u godinama koje su uslijedile krenuli su u zajednički biznis. Od proljeća 2020. djeluju iz vlastitog studija smještenog u zgradi kina u Polanki nad Odrou, u jugozapadnom dijelu Ostrave. U tom gradu, trećem po veličini u Češkoj, ujedno i žive.
Iza ureda stoji mala, ali čvrsto povezana ekipa arhitekata koje, kako sami ističu, povezuje zajednički način razmišljanja, ali i svakodnevne navike - od posjeta izložbama, koncertima i predavanjima, do neprekidnih rasprava, čitanja i rada na fizičkim maketama. Ured čine četiri arhitekta - Pavla, Martin, Jana i Katka - koji doslovno dijele jedan stol, što nije samo prostorna, nego i konceptualna gesta: arhitektura nastaje kroz dijalog, razmjenu ideja i zajedničko promišljanje. U središtu njihova interesa nalaze se stanovanje i kvaliteta života, a svaki projekt nastoje svesti na njegovu bit - odnos prema kontekstu, jasnoću organizacije, funkcionalnost i doživljaj prostora.
Posebnu važnost pridaju geometriji i redu, ali bez hladne rigidnosti: njihova arhitektura traži ravnotežu između racionalnog i životnog, strukture i svakodnevice. Upravo je cijela ta filozofija vidljiva u kući koju su Pavla i Martin projektirali još 2016. godine za vlastite potrebe. Ona predstavlja manifest njihovih arhitektonskih uvjerenja - prostor u kojem se profesionalno i osobno prirodno isprepliću.
Lokaciju nisu dugo tražili. Naime, na parceli na kojoj je danas njihova kuća nekad je stajala prabakina ciglena kuća, čime je projekt dobio i snažnu osobnu dimenziju. Inače, Polanka nad Odrou mirno je prigradsko naselje na jugoistočnom rubu Ostrave. Nekad samostalna općina, danas je administrativno dio grada, ali je zadržala snažan identitet manjih mjesta - s naglašenom povezanošću s prirodom i sporijim ritmom života u odnosu na urbano središte Ostrave.
Naselje se smjestilo uz rijeku Odru, po kojoj i nosi naziv, a upravo su riječni krajolik, šumske zone i ravničarski teren neki od njegovih najvećih aduta. Područje je poznato po zelenim površinama, šetnicama i biciklističkim rutama, što ga čini privlačnim za obiteljski život i individualnu stambenu izgradnju. U isto vrijeme, zahvaljujući dobroj prometnoj povezanosti, centar Ostrave lako je dostupan, pa Polanka nad Odrou funkcionira kao svojevrsna rezidencijalna oaza u blizini velikog grada.
Za razliku od industrijske slike po kojoj je Ostrava dugo bila poznata, ovaj dio grada nudi znatno smireniji, suburban karakter, s obiteljskim kućama, vrtovima i nižom gustoćom izgradnje. Stoga se često bira za suvremene obiteljske projekte koji traže ravnotežu između privatnosti, prirodnog okruženja i urbanih sadržaja u dosegu.
Kuća bračnog para Vymetálek, nazvana simbolično Polanka nad Odrou House, realizirana je 2020. godine. Bijele je boje i jednostavnog oblika, ali se snažno razlikuje od okolnih obiteljskih kuća. Budući da je zemljište iz obiteljskog nasljeđa, u početku su se dvoumili između obnove postojeće kuće i njezina uklanjanja. Na koncu su odlučili provesti vlastite ideje i izgraditi potpuno novu kuću, površine 95 kvadrata.
Mislite da 35 kvadrata ne može imati odvojenu spavaću sobu i garderobu? Ovaj stan dokazuje suprotno
"Ovo je kuća za dvoje arhitekata i njihovu djecu - kuća za nas", opisuju Pavla i Martin, dodajući kako je kuća bila nezahtjevna u pogledu kvadrature, ali zahtjevna u detaljima. Arhitekti su prednost dali kompaktnosti, jednostavnoj gradnji i pažljivo odabranim materijalima, a kao rezultat nastala je kuća koja je otvorena prema vrtu, ali skrivena od ulice kliznom stijenom s drvenim letvicama koje prelamaju sunčevu svjetlost; dok s druge strane nudi pogled na cvjetajuću livadu, voćke i intimnu povezanost s prirodom.
Klizna drvena vrata, koja ujedno čine glavni ulaz u kuću, uvode obitelj i goste u ugodan, djelomično natkriven vanjski prostor sa stablom i kružnim otvorom u krovu koji mu omogućuje nesmetan rast. Taj se prostor koristi kao natkriveno parkiralište i spremište; ondje se nalaze mala ostava i mjesto za bicikle. Tlocrt je organiziran kroz dva bočna volumena od opeke, ali možda je bolje opisati da sam oblik podsjeća na slovo H: lijeva "noga" slova sadrži dječje sobe, dok se u desnoj nalazi roditeljska spavaća soba koja je otvara prema intimnom atriju te vodi u saunu.
Pročelje atrija izvedeno je kao perforirana opečna "zavjesa" koja sprečava pregrijavanje prostora za opuštanje. Ovakva bioklimatska strategija pročelja, tipičnija za tropsku arhitekturu, danas postaje relevantna i u umjerenijim klimama zbog klimatskih promjena. Tijekom izrazito vrućih i suhih ljetnih dana djeluje kao prirodan sustav hlađenja, omogućujući strujanje zraka, stvarajući hlad i istodobno gradeći razigranu, svijetlu i ugodnu atmosferu.
U prostoru između dviju "nogu" slova H odvija se svakodnevni život obitelji, jasno i logično povezan nizom prostora koji prate prirodni ritam kretanja. Kuhinja je povezana s ulaznim natkrivenim prostorom, dok srce doma čini zajednički "open space" - dnevni boravak s blagovaonskim stolom te natkrivena terasa s pogledom na vrt, na čijem se kraju nalazi voćka.
Južno orijentirana staklena stijena ključni je element kuće, ali i mjesto na kojem se također vidi promišljanje mikroklime: betonska stropna ploča, koja se produžuje izvan gabarita kuće, štiti dnevnu zonu od pregrijavanja tijekom ljetnih mjeseci, dok istovremeno omogućuje snažnu vizualnu vezu s eksterijerom. Podovi su izvedeni u glatkom betonu, a u interijeru se opeka kombinira s pločama od furnirane šperploče i namještajem po mjeri, stvarajući prostor koji je istodobno robustan i topao, smiren, ali nimalo sterilan.
Otvorenost kuće prema okolini bila je svjesna i namjerna odluka. Iako neki posjetitelji primjećuju da je interijer gotovo u potpunosti izložen pogledima prolaznika, vlasnici u tome ne vide problem. Naprotiv, otvorenost kuće omogućuje im stalni kontakt s okolinom: pogled na krajolik, psa koji se odmara na terasi, cvjetnu livadu u punom cvatu, mlade voćke u voćnjaku, mirise začinskog bilja i šuštanje trske. Kuća tako ne funkcionira kao zatvoreno utočište, već kao propusna granica između obiteljskog života i prirode koja je okružuje.
Projekt je prepoznala i struka: Polanka nad Odrou House plasirala se među pet najboljih ostvarenja u sklopu Czech Architecture Award 2025., od ukupno 271 prijavljenog rada.
"Prostor između dviju ‘nogu‘ slova H djeluje poput velikog zagrljaja, poput kruga u središtu kvadrata koji povezuje obitelj. Riječ je o apsolutno jednostavnom tlocrtu, a istodobno iznimno kompaktnom, učinkovitom, praktičnom, logičnom, jednostavnom i skromnom. Prirodni materijali, profinjeni detalji i iskren pristup omogućuju duboko uranjanje u područje jednostavnosti. Manje prostora za čišćenje znači više prostora za slobodu, snažnije veze između unutarnjih i vanjskih prostora te veće uživanje u stanovanju. Manje je više - i još više. Ova kuća u Polanki nad Odrou nije tek jednostavna obiteljska kuća; ona je poziv da se u život unese djelić harmonije i poezije, kroz sreću koju može pružiti arhitektura", naveo je žiri.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....