Istra je poznata po divnoj arhitekturi, a u ovom broju vas vodimo u mjesto Tar, između Poreča i Novigrada, u kojem se nalazi stambeni objekt dizajnerski promišljen do najsitnijeg detalja. Projekt potpisuje ekipa iz ureda Konzola Arhitektura
U pitoresknome mjestu Tar, koje se nalazi u Istri, između Novigrada i Poreča pronašli smo kuću koja nas je osvojila svojim arhitektonskim potpisom, bezobraznom suvremenošću, ali i umjerenim dizajnom koji, iako je vidljivo moderno superioran, nikako ne narušava lokaciju na kojoj se nalazi.
- To je kuća za stanovanje koju vlasnici ljeti iznajmljuju. Vlasnici su mladi roditelji, prijatelji i ljudi koji imaju povjerenja u arhitekte. Zbog toga smo već na prvom sastanku pronašli zajednički jezik i vrlo brzo dogovorili kako želimo da se razvija cijela ova priča. Zanimljivo je da nismo imali niti jednu nesuglasicu, niti jednu dvojbu. Baš smo se pronašli - ponosno kaže arhitekt Toni Lazarić koji sa svojim timom iz novigradskog ureda Konzola Arhitektura potpisuje projekt ove kuće na rubu građevinskog područja naselja, s divnim pogledom na grad Poreč i plavetnilo mora.
- Volim reći kako je ovo poluatrijska kuća, izgleda poput nasukanog broda i jako smo sretni što smo je uspjeli napraviti u takvom obliku. Postavom poluatrijske markice na sjeveroistočni kut parcele stvorila se zaštitna opna prema javnoj prometnici, a istodobno se prema jugozapadnom kutu parcele ostavlja veliki prazni prostor preko kojega se iz svakog dijela kuće ostvaruje pogled prema bujnom zelenilu i preko njega prema moru i gradu - objašnjava arhitekt.
Ono što je posebno zanimljivo jest da objekt prati tok sunca, konzolni istaci ljeti sprečavaju direktni upad sunca, a zimi sunce ulazi u kuću i grije je. Kuća je sagrađena od opeke i betona, fasada od ETICS sustava, a dijelom je obložena kamenom.
I to je ono što prvo upada u oči svakome tko prođe pokraj nje - taj spoj suvremenog hedonizma i tople tradicije.
Vlasnici su više godina tražili idealnu parcelu za svoju kuću iz snova. Bilo im je jako važno da lokacija ne bude bezveze izabrana. Željeli su lokaciju koja će ih oboriti s nogu, oduševiti... Pogledali su njih dosta, ali samo su došavši na ovu osjetili ono nešto i odmah znali da je to - to. Prije svega, tu je bio famozan pogled, zatim zelenilo koje okružuje kuću, a potom i mirni ambijent koji nije daleko od svih sadržaja koje omogućuju veći gradovi.
Kuća se sastoji od dvije etaže i krovne terase. U prizemlju su smješteni dnevni prostori koji uključuju dnevni boravak, kuhinju i blagovaonicu te WC za goste i strojarnicu, a na katu se nalaze predsoblje i tri sobe.
Što se tiče interijera, glavna želja vlasnika bila je da eksterijer prati interijer, što znači da je cilj bio dobiti jednostavan i otvoren prostrani prostor.
- To je bilo izvedivo jer su stropovi u prizemlju visine tri metara. Isto tako, kako bismo što više spojili interijer i eksterijer, trudili smo se naglasiti vizure prema van. U unutrašnjosti je, pak, glavni akcent na stubištu koje dominira i "uzdiže" se nad svim komadima i predmetima u cjelokupnom prostoru. Vodeći stil je odmjereni eklekticizam, a najpametnija intervencija u interijeru je ostavljanje vidljivih svih betonskih površina koje smo na kraju obojili u sivo - naglašava Toni Lazarić. Dodaje kako su svi interijerski elementi od prirodnih materijala, a prigodno prevladava boja istarske crvene zemlje.
Sav namještaj je novokupljen, a po nešto se išlo i preko granice, poput kuhinje koja je kupljena u Italiji i modificirana na licu mjesta. Točka na i, što se tiče dekoracije, u ovom su prostoru slike na zidovima koje su zajedno naslikale sestre Gabriela Hanžek i Katarina Hanžek koja je vlasnica kuće.
- Vjerovali ili ne, ovo je kuća koju se može zagrliti, ali stvarno. Naime, glavni stup u interijeru nalazi se odmah nasuprot ulaza pa ljudi čim uđu u kuću, zagrle stup - smije se arhitekt koji priznaje kako je jako ponosan na to što su vlasnici učinili s okućnicom.
- Ona je prostrana, glavne pozicije zauzimaju stare masline koje smo zatekli na parceli. Uz njih su vlasnici zasadili mediteransko bilje poput lavande, pitospore i salvije. Ma, što da vam kažem, prava mediteranska bajka - zaključuje Toni Lazarić.
