Postoji nešto romantično u stanovima smještenima visoko iznad gradske vreve, pod kosinama krova i među gredama koje nose tragove vremena. Potkrovlja oduvijek imaju posebnu energiju — spoj intime i slobode, svjetla i volumena, karaktera i suvremenog komfora. To su prostori u kojima arhitektura diktira ritam svakodnevice, a svaka nepravilnost postaje dizajnerska prednost.
Stanovi u potkrovlju nude jedinstvenu perspektivu života: pogled na nebo umjesto susjednih prozora, tišinu umjesto buke ulice i osjećaj privatnosti koji se rijetko nalazi u klasičnim tlocrtnim rješenjima. Upravo ta kombinacija autentičnosti i sofisticiranosti čini ih toliko poželjnima — platnom za osobne interijerske priče u kojima se povijesni šarm susreće s modernim luksuzom.
To dobro zna arhitektica Ana Ilić iz beogradskog studija za arhitekturu i dizajn interijera Štafeta, usmjerenog na interijere stambenih i ugostiteljskih objekata, s posebnim interesom za projekte koji spajaju suvremeni izričaj i postojeći arhitektonski kontekst. Na ovom projektu bila je odgovorna za kompletan koncept interijera, prostornu organizaciju, odabir materijala i detalja, kao i praćenje realizacije.
Kako je staro potkrovlje pretvoreno u suvremeni prostor. Novi život etaže u središtu Zagreba
Stan na Dorćolu površine 70 četvornih metara — a s galerijom, mostom i terasom ukupno 100 četvornih metara — osmišljen je u bezvremenskom stilu, s namjerom da postane topao, autentičan dom u kojem se moderni život prirodno susreće s poviješću prostora.
– Ključni impuls proizašao je iz same prirode potkrovlja i zgrade iz međuratnog razdoblja. Želja nije bila izbrisati postojeće slojeve prostora, već ih reinterpretirati kroz suvremeni dizajn, objašnjava Ana te dodaje: Potkrovlja su uvijek zanimljiva za oblikovanje jer nude mogućnosti koje „obični“ stanovi često nemaju — galerije, zanimljive prozore i visine. U ovom projektu visoki strop iskorišten je za formiranje galerije koja se sastoji od sobe s jedne strane i terase s druge, povezanih mostom iznad dnevnog boravka, dok je puna visina stropa ostavljena upravo u dnevnom prostoru.
Postojeća baza stana izdužena je, s ulazom na uskoj strani, što je predstavljalo značajan izazov jer gotovo svaki raspored rezultira dugim hodnikom.
– Taj smo problem riješili postavljanjem spavaće sobe na kraj stana, čime se dio hodnika pretvara u prolazni segment dnevnog boravka. Takav prostor pokazao se idealnim za postavljanje televizora ili, u ovom slučaju, projekcijskog platna — prostor ostaje funkcionalan, bez dodatnog namještaja, objašnjava.
Izazova nije nedostajalo, kako zbog starosti zgrade, tako i zbog postojećeg rasporeda prostorija.
– Izvorna kupaonica bila je vrlo mala, dovoljna tek za WC i mali umivaonik, pa smo morali ugraditi nove instalacije i premjestiti je na drugu poziciju kako bismo joj dali potrebnu funkcionalnost i udobnost.
Materijal koji nosi cijeli projekt svakako je drvo — od postojećih greda, preko kuhinjskih elemenata s masivnim drvenim ručkama, do parketa.
– Prioritet je bio spojiti moderno i staro, suvremeno i rustikalno te stvoriti interijer koji će trajati i neće brzo izaći iz mode. Zato smo se držali provjerene palete bijele, sive i bež, uz drvene, ratanske i crne akcente. Izvorni elementi zgrade — zid od opeke i drvene grede — ostavljeni su kao nositelji karaktera prostora. Također smo željeli puno biljaka jer vjerujemo da značajno doprinose toplini i ugodnosti interijera.
Rasvjeta je oblikovana u skladu s općim konceptom prostora, oslonjenim na prirodne materijale i rustikalnu estetiku.
– Lusteri u blagovaonici izrađeni su od ratana, dok je podna lampa nastala na pomalo neobičan način: uz obale Dunava tražene su prikladne grane naplavljenog drva, oko kojih su zatim omotani kabeli s rustikalnim grlima i žaruljama.
Kako drveni strop nisu željeli spuštati gipsanim pločama, instalacije nadgradnih reflektora ostavljene su vidljive, s crnim antiknim keramičkim nosačima, čineći ih dijelom vizualnog identiteta prostora. Diskretne LED trake ispod kuhinjskih elemenata i uz ograde stepenica dodatno stvaraju ambijentalno svjetlo u večernjim satima.
Velika većina namještaja izrađena je po mjeri kako bi se maksimalno iskoristio prostor — od kuhinje i donjeg dijela stepeništa do sofe i blagovaonskog stola, izrađenih od starog orahovog drva iz dvorišta. Retro fotelje također su restaurirane, dok je ostatak namještaja odabran da bude jednostavan, topao i udoban.
Posebnu ulogu u interijeru imaju stepenice, smještene na vizualno najdominantnijem mjestu.
– Cilj je bio da ne budu previše upadljive, ali dovoljno zanimljive, pa smo osmislili konzolno stubište s tankim bijelim gazištima koja djeluju gotovo lebdeće. Vertikalne šipke služe stabilnosti, ali imaju i estetsku ulogu, dok je donji dio oblikovan kao drveni element koji istovremeno služi kao stepenica i prostor za pohranu.
Svaki dio interijera osmišljen je da bude maksimalno funkcionalan bez ugrožavanja estetike — poput ormarića iznad umivaonika u kupaonici, diskretno skrivenih iza zrcala.
Tehnički izazovi uključivali su i premještanje nosivih stupova te ugradnju čelične grede, dok je dotrajali zid od opeke morao biti zamijenjen konstrukcijom koja nosi konzolne stepenice. Izvorni drveni stupovi nisu se mogli sačuvati, no u skladištu je pronađena stogodišnja hrastova greda koja danas stoji između dnevnog boravka i kuhinje, zadržavajući antikni duh prostora.
U studiju Štafeta posebno cijene rad na starim zgradama.
– Neki od naših omiljenih projekata upravo su oni u kojima je važno sačuvati postojeće vrijednosti i dati im novi život nenametljivim modernim intervencijama — poput stana salonca u Skadarskoj ulici ili dogradnje kuće iz 1920. godine, zaključuje Ana.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....