Zanimljivo, stan je trebao biti samo privremeni smještaj za obitelj vlasnika na putu prema budućoj selidbi u SAD. Ali paru se toliko svidjelo mjesto i atmosfera kuće s kraja 19. stoljeća (plus izbila je pandemija, zbog koje su morali ostati duže) da ovaj prostor sada nazivaju svojim domom. A kada pogledate fotografije stana, sve vam odmah postaje jasno: jedinstveni drveni strop, vintage detalji i odvažna crvena kuhinja čine ovaj dom zaista posebnim!
Na putu od Berlina do New Yorka, Beč je trebao biti samo usputna stanica. Međutim, Phillip i Kiri Sulke ponovno su se zaljubili: u Beču i u staru zgradu sa stropom obloženim drvom u 6. okrugu. Redizajn stana naručili su od Laure Karasinski – stare prijateljice i austrijske dizajnerice, koja je s više od 10 godina radnog iskustva u dizajnu i proizvodnji u svim područjima, ušla na FORBES-ovu listu 30 najutjecajnijih poslovnih lidera u Austriji, mlađih od 30 godina.
Prije otprilike osam godina, Phillip i Kiri upoznali su se u Gradu snova. Pili su Negroni u baru u New Yorku, zaljubili se, postali par i sanjali o tome da zajedno provedu godine u Europi – s namjerom da se jednog dana vrate u New York. Tako su se Austrijanac i Australka preselili u Berlin; a odatle dalje u Beč. Phillip i Kiri zasnovali su obitelj (šestero ih je s kćerima Edith i Agnes te psima Lucom i Gigi). Za Phillipa, koji je Beč napustio u dobi od 25 godina "i zapravo se nikada nije želio vratiti", to je bila samo usputna stanica, a novi je stan možda više bio pied-à-terre. Onda je došla, pogađate, pandemija, a sada im se previše sviđa Beč.
U 6. okrugu, Phillip i Kiri Sulke kupili su stan od 206 četvornih metara u povijesno strukturiranoj, samostojećoj stambenoj zgradi s prozorima i kutnim tornjevima. Kuću je 1889. sagradio Carl Langhammer za dvorskog majstora ormara Bernharda Hieronymusa Ludwiga. Sulkeovi su preuređenje naručili od bečke dizajnerice Laure Karasinski. Ona je stanu dala njegov izvorni povijesni šarm - baš na vrijeme i nedugo prije nego što ga je, kako kaže Karasinski, "mrtvo uništio" prethodni vlasnik.
Stan su zapravo slučajno pronašli jer uopće nisu tražili to područje. Nazvala ih je agentica i rekla za jedinstvenu kuću neobičnog tlocrta. Bila je u pravu. U to vrijeme, međutim, nisu znali ništa o velikoj povijesti kuće. Stan je bio u procesu obnove. Morali su uložiti mnogo truda da zamislimo što bi bilo moguće. Prodavač je zapravo htio završiti renoviranje stana za tri mjeseca - tada su stisnuli stop i zajedno s Laurom izradili potpuno novi plan.
Laura Karasinski sa svojim timom iz Ateliera Karasinski preuredila je i opremila ovaj dom, a za njezin studio su se odlučili zato što je Phillip zna kroz jedan drugi projekt prije 10 godina dok je još živio u New Yorku.
"Brzo smo se sprijateljili i dugo smo sanjali da zajedno realiziramo projekt interijera. Nikada ne bih pomislio koliko će biti zabavno s njom i s kakvom smirenošću i predanošću odlazi na posao", priča Phillip.
"Jako volim raditi s kreativnim ljudima iz raznih profesija, uvijek mi je jako bitno dati im što više slobode, ali ne bih to nazvao carte blanche. Kiri i ja volimo dobar dizajn i važno nam je pomoći u njegovom oblikovanju. Ali Laura je dala gotovo sve impulse i uglavnom smo se ograničili na njezinu povratnu informaciju", prisjeća se.
"Stropovi u kupaonici i kuhinji pažljivo su restaurirani. Tijekom renoviranja čitao sam što sam više mogao o Bernhardu Ludwigu. Nažalost, pomalo je zaboravljen, iako je u Beču odigrao veliku ulogu. Opremio je mnoge plemićke kuće u Europi preko granica Austro-Ugarske Monarhije, ne samo Habsburgovaca."
Kuhinja Devol posebno upada u oči.
"Devol je poznatiji po svojim klasičnim modelima, ono što nam se posebno svidjelo kod ove verzije je to što je imala posebno ugodnu ravnotežu stakla i drva i još uvijek vam omogućuje da je sami dizajnirate. Posebno crveni mramor čini interakciju tako prekrasnom", priča Phillip, a Kiri dodaje da su željeli kuhinju koja će biti srce stana i nisu inzistirali na Devolu, ali ono što voli kod ove kuhinje je to što ne izgleda nužno kao kuhinja, više je kao trgovina mješovitom robom. Uvijek ih inspirira na kuhanje.
U gostinjskoj sobi imaju krevet na rasklapanje i uzglavlje skriveno u zidu.
"Planirali smo sobu prije nego što se rodila naša prva kći Edith. Zapravo, htjeli smo četiri sobe u jednoj: dječju, gostinjsku, jogu i sobu za pranje. Zato krevet mora nestajati", objašnjava Phillip
Još jedan detalj koji privlači pozornost u gostinjskoj sobi je portret Phillipovog djeda.
"Odmalena sam volio ovaj naizgled bezvremenski portret. Moj djed je bio intelektualac i pisac koji je ostavio preko 16.000 knjiga. Svako jutro provodio je sate u kavani Landtmann i čitao gotovo sve novine. Slika ima tako uzbudljive kontraste boja da je u sobi šarena, ali ne i nametljiva."
"Soba je inspirirana odvjetničkim uredima s prijelaza stoljeća. I sama sam u Australiji radila kao odvjetnica i još uvijek se jasno sjećam Odvjetničke komore. Imali su drvene obloge i udobna kožna sjedala. Čovjek se unutra mogao osjećati vrlo ugodno, ali bilo je i nečeg što je izazivalo strahopoštovanje u njima. Koliko god čudno zvučalo, sjedenje u našem uredu automatski me čini produktivnim i čini me da radim nešto važno. Gotovo kao da vam sjajne ideje dolaze automatski", priča Kiri koja radi kao novinar i pisac.
Na pitanje gdje provode najviše vremena, Phillipu je omiljena soba kupaonica. Podsjeća ga na razna putovanja po Japanu, odmah je opušten kad uđe u nju. Kada je prostrana, što jako cijeni veličine je 1,95 metara.
Kiri najviše vremena provodim u dnevnoj sobi uz kavu na širokim foteljama! Laura i ona su se jako borile za ljubičastu boju na zidovima i to ju uvijek razveseli. Vintage kamin pronašli su u Fessleru, dolazi iz Francuske i izgleda kao da je oduvijek tu. Stalak s časopisima također je vrhunac jer ih podsjeća na "čujete li me?!", jednu od njihovih omiljenih trgovina u Berlinu.
Kiri dolazi iz Melbournea, a ljudi vole reći da je Beč danas bolji od Berlina.
"Definitivno. Moje 22-godišnje srce je u Berlinu, gdje sam radila kao au pair i naučila njemački. Ali zbog velike reputacije, u Berlinu se sada sve malo zakompliciralo. Teško je pronaći stan, dobiti mjesto za vrtić ili putovati iz jednog kvarta u drugi. Beč je još uvijek insajder. Mnogo me stvari fascinira u gradu: Na primjer, to što ima toliko malih, različitih trgovina koje ne samo da opstaju, nego su i cijenjene. Bečani cijene uživanje i uzimanje vremena, bilo u kafiću ili baru, nitko vas neće uznemiravati. Ali vrijedi i obrnuto: nitko ne žuri. Što ponekad zna biti iritantno", priča Kiri.
Phillip je Bečanin i zapravo se nikad nije želio vratiti u Beč.
"To je duga priča, ali prvo sam se morao preseliti u Berlin kako bih ponovno cijenio Beč. Kao mlada obitelj, jednostavno trebate i želite više prijatelja i obitelji u blizini nego uvijek najnovije trendove. Beč mi je kao mladoj osobi uvijek bio predosadan, ali grad se dosta promijenio i postao internacionalniji, sada ima pravu kombinaciju svega, ali možda sam samo postao dosadniji", priča te dodaje: "svijet je velik i Melbourne mi se također jako svidio!"
