Prije nego što je vidio unutrašnjost kuće, Domagoj Petrović već je znao da je pronašao ono što traži. Nije ga osvojio raspored prostorija, nije ga privukao postojeći namještaj niti je imao unaprijed zamišljen interijer, već je presudilo ono što se vidjelo izvana: položaj kuće, mir, zelenilo i osjećaj da se nalazi na mjestu koje je istodobno dovoljno udaljeno od svakodnevice, a opet lako dostupno.
- Doslovno, kad sam vidio tu kuću, tisuću puta sam rekao: Isuse, to je moja kuća! - prisjeća se ponosni vlasnik prvog susreta s objektom koji se danas zove Uma, po njegovu psu koji također obožava boraviti ovdje. Smještena na zagorskom brdašcu ma području općine Mače, na samom ulazu u šumu, kuća je okružena zelenilom i tišinom. U blizini su tek poneka klijet i vikendica koje vlasnici povremeno obilaze zbog vinograda, ali stalnih susjeda nema. Upravo je ta kombinacija osame i dobre povezanosti sa Zagrebom privukla Domagoja.
- Do kuće se iz zapadnog dijela Zagreba stiže jednostavno - brzom cestom prema Zaprešiću, zatim autocestom do izlaza za Oroslavje, a posljednjih petnaestak minuta vodi kroz zagorska sela. Dovoljno daleko da se osjeti promjena ritma, a dovoljno blizu da odlazak na vikend ne postane logistički pothvat - pojašnjava nam Domagoj.
Prije njegova dolaska bila je to klasična vinogradarska kuća. Koristila se uglavnom za obiteljska druženja, a od starog uređenja ostala je tek stolarija. Sve ostalo trebalo je iznova osmisliti.
- Praktički su ostali samo goli zidovi. U kući je sve novo - kaže Domagoj.
Kuća ima oko 39 četvornih metara po etaži, prizemlje, prvi kat i još uvijek neuređeno potkrovlje. Kada ju je preuzeo, okućnica je bila gotovo prazna. Postojali su samo jedna smokva i jedan orah. Danas je potpuno drugačija slika, tu su smilje, ružmarin, lavanda, japanski javori, vrbe, cedar i ginko, pa i bor i smreka koji stvaraju zeleni okvir oko kuće.
Površina od oko 500 četvornih metara postala je tako prostor koji se ne koristi samo za prolazak, nego za boravak, no prije uređenja trebalo je riješiti puno praktičnijih problema. Domagoj se ne pokušava prikazati kao netko tko je imao savršeno razrađen plan i precizan budžet. Upravo suprotno, priznaje da nije osoba koja unaprijed sve računa.
Internet bruji o ovoj kući: Evo što je čini toliko posebnom
- Nekako u životu idem glavom kroz zid pa je tako bilo i u ovom slučaju - kaže kroz smijeh i dodaje da je početni budžet za uređenje bio oko 15 tisuća eura, no vrlo brzo se pokazalo da će stvarni troškovi biti veći. U kućama koje se preuređuju često se događa isti scenarij.
- Kupiš jednu novu stvar, onda gledaš ovu staru koja ti više ne ide uz novu, pa makneš i tu, pa treću, pa četvrtu. Onda shvatiš da si pretjerao pa četvrtu stvar šmirglaš, ofarbaš i restauriraš... - nabraja ponosni vlasnik. Najveći građevinski zahvat bila je kupaonica. Prije je sadržavala tek školjku i mali umivaonik, a trebalo je osmisliti kako u mali prostor smjestiti sve potrebno. Nakon nekoliko pokušaja i dvojbi može li se to uopće izvesti, Domagoj je prvi put u životu sam krenuo crtati raspored. Na kraju je dobila tuš-kabinu, ormar, malu perilicu rublja i sve funkcije koje je trebalo zadovoljiti.
Veliku promjenu donijelo je i uvođenje vode. Kuća je nekada koristila cisternu smještenu u potkrovlju, iz koje je voda prirodnim padom dolazila do prostorija. Uvođenje vodovoda trajalo je nekoliko mjeseci, a dodatno je trebalo pojačati električne instalacije zbog buduće saune i jacuzzija.
- Rekao bih da se uvijek potroši više nego što se misli - zaključuje Domagoj.
Najveća posebnost Ume upravo zato je osjećaj da prostor nije složen po jednoj unaprijed zadanoj formuli. Interijer je eklektičan, osoban i pun detalja koji pokazuju da ga nije uređivao netko tko samo prati trendove, nego netko tko bira stvari koje mu se zaista sviđaju. Domagoj je gotovo dvije godine skupljao komade namještaja i detalje. Neki su pronađeni u trgovinama, neki preko interneta, neki na oglasnicima, a neke je sam obnovio.
Ormarić sa siluetom drveta pronašao je na internetu, klub-stolić i malu tapeciranu klupu preko poznate online trgovine namještaja, a neki predmeti su s Marketplacea, oglasnika i online grupa ljubitelja starog namještaja. Po pojedine komade odlazio je čak u Gorski kotar pa ih je potom brusio, bojio i vraćao im novi život.
U kući se tako susreću novi predmeti i restaurirani komadi, retro elementi i suvremeni detalji. Posebno mjesto imaju slike njegove prijateljice, hrvatske umjetnice i ilustratorice Ane Žaje Petrak, koje prostoru daju osobni pečat.
- Najviše mi je bilo fora spojiti nešto moderno i full starinsko u jedno, a da to opet izgleda dobro i kompaktno - objašnjava nam, a u toj se njegovoj rečenici možda najbolje vidi pristup cijeloj kući - nije cilj bio stvoriti savršeno stiliziran prostor, nego mjesto koje ima karakter.
Osim vizualno zanimljivih predmeta, Domagoj obožava i biljke, pa nije čudno da je priroda prisutna i unutar kuće. Ipak, priznaje nam, vikendica ima svoje izazove. Budući da nije svaki dan tamo, održavanje biljaka nije jednostavno. Neke su zbog hladnoće i neredovitog boravka propale, pa je u nekoliko slučajeva morao napraviti kompromis i uključiti i umjetne biljke.
Vanjski dio zato je prava zelena priča, a Domagoj ga za vrijeme uređenja nije promatrao samo kao dvorište, nego kao dodatnu "prostoriju" kuće. Zatečeni veliki stolovi i klupe ostali su kao mjesto za druženja, ali dodane su nove zone za boravak. Napravljena je terasa sa stolom i stolicama, mali šank oko stupa dobio je barsku stolicu za one koji vole mirniji kutak uz piće, a balkoni uz sobe također su uređeni za jutarnju kavu ili večernje sjedenje.
Poseban kutak nalazi se u šumici pokraj kuće. Tamo je postavljena "hammock" ljuljačka, mjesto za čitanje, odmor i bijeg od svega.
- Ima dijelova za sjedenje, za odmaranje, za odmicanje u mir, za uživanje u većem društvu... - nabraja Domagoj te dodaje da mu je u planu uskoro postaviti i jacuzzi. No, i prije tih završnih detalja, zadovoljan je onime što je napravio, ali ne skriva da je put bio dug te da su mu trebale gotovo dvije godine.
- Dio vremena otišao je na čekanje majstora, vremenske uvjete i organizaciju radova, no ako bi se sve poklopilo, vjerujem da bi se ovakav posao mogao napraviti i za koji mjesec manje - iskreno će vlasnik ovog autentičnog interijera koji je nastajao polako, uz pokušaje, pogreške, popravke i puno osobnog angažmana.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....