Vlasnica Ljiljana ispričala nam je kako jedino vrijeme kada nije u svojoj vikendici je ono kada je na poslu. Hrastovu kuću njezini su roditelji kupili davne 1977. godine, a sama kuća stara je oko 150 godina. Suprug i ona sami su je uredili i preuredili.
LJiljana Hrvoj u svojoj vikendici nedaleko od Jastrebarskog provodi baš svaki vikend. Zapravo, svaki trenutak kad nije na poslu može je se zateći u vikendici. Jedino doba godine kada nije neprestano tamo je zima, zbog snježnih nanosa koji rade probleme. No čak i tada nekad zna doći - u planini je to, kaže, prekrasno godišnje doba.
- Vani je sve bijelo, slušate fijuk vjetra, vani tragovi životinja, najviše divljih svinja, a unutra toplina kamina i samog ambijenta stare drvene kućice - opisuje ona azimsku idilu. Premda, priznaje, proljeće je najljepše. Kuću su njeni roditelji kupili 1977. godine. Zanimljivo je da su grede i hrastove daske bile označene brojevima kako bi se znao redoslijed postavljanja jer nisu korišteni čavli niti ikakav suvremeni materijal. Sama kuća stara je oko 150 godina pa je trebalo paziti kako se ne bi izgubio starinski izgled. S tim na umu su Liljana i njen suprug 2008. godine počeli preuređivati prostor - sami su brusili drvo, zaštitili ga lazurama, izrađivali namještaj, stavljali pločice, uređivali okoliš... Bilo je tu posla, jer riječ je o parceli od 7000 kvadrata.
- U svakoj prostoriji trebalo je ostaviti vidljive hrastove grede na stropu i zaštititi ih. Prozore koji su bili boje drva spasili smo u zadnji čas od propadanja. U prostorijama smo ih obojili u bijelu, a vani u zelenu boju, kako bi se sve još više stopili s prirodom. Izradili smo za blagovaonicu veliki hrastov stol koji se materijalom i bojom lijepo uklopio. Zidovi blagovaonice su ožbukani grubom žbukom, što prostoru daje rustikalan izgled. Stari ormar s ornamentima dobili smo na poklon u Zagorju - priča Ljiljana. Puno toga su oni sami napravili: ormariće, police... Ipak, sve staro što su mogli iskoristiti nisu bacili, već su tim predmetima udahnuli novi život. Među njima su i hrastovi kreveti koji su pripadali Ljiljaninoj baki.
- Imali smo puno posla, ali smo isto tako uživali u rezultatima. Sve je napravljeno s puno ljubavi, što primjećuju i svi naši prijatelji i znanci - objašnjava Ljiljana, koja dosta vremena provodi i u vrtu.
Najradije sadi cvijeće i začinsko bilje, koje je svoj “dom” pronašlo u pletenim košaricama koje su ispleli ona i njen suprug.
