Danas idemo do susjedne Bosne i Hercegovine, u selo Puhovac, nedaleko od Zenice, po jednu doista posebnu priču, kako u arhitektonskom smislu, tako i kulturološki i povijesno. Naime, u tom istom selu u 19. stoljeću pronađen je stećak gosta Mišljena iz Puhovca koji je živio krajem 14. i početkom 15. stoljeća i, osim vjerske funkcije u Bosanskoj crkvi, imao je i važnu političku, ekonomsku i diplomatsku ulogu unutar srednjovjekovne bosanske države. Stoga će na tom istom mjestu nastati i Hiža Mišljenova.
STARE I NOVE IDEJE
Investitor, koji je podrijetlom iz Puhovca, a ujedno i izdavač, već odavno promovira bosanske vrijednosti i izdaje razne knjige vezane za bosansku povijest, a s Hižom Mišljenovom odlučio je promovirati i vrijednost stare bosanske kuće.
- Stare, a opet nove, prvobitna ideja, rekonstrukcija stare, male obiteljske kuće, sagledavanjem stanja i analizom, otišla je u sasvim nekom drugom smjeru. Ispostavilo se da je kuća u takvom stanju da se objekt mora srušiti i na njegovu mjestu napraviti novi - nadovezuju se arhitekti iz dobro poznatog bosanskog studija Entasis, koji su bili zaduženi za rekonstrukciju, i nastavljaju: - Počinjemo analizom stare bosanske kuće i njezinih osnovnih načela od bogumila pa nadalje. Jedna prostorija, centralno ognjište, dimaluk, četverovodni krov. Zajedno s razvijanjem rješenja, paralelno se objekt rušio te se u tom procesu otkrilo da postojeća magaza, odnosno spremište može biti zadržano, jer se ispod žbuke otkrio vrlo zdrav kamen. Sva opeka iz zidova, zvana još austrougarska opeka, sačuvana je, ali na novom objektu ona je dobila ulogu omotača fasade. Sačuvane su i stare grede, hrastove, i ispuna između greda, kao i nadprozornici i nadvratnici. Tipološki, kuća ostaje u istim dimenzijama, a po uzoru na tradicionalnu bosansku kuću, dobiva 'mušku' - prednju avliju i 'žensku' - zadnju avliju. Muška avlija je javna, s prednje strane kuće. Ženska je intimna, privatna, relaksirajuća, s vodom i cvjetnim mirisom - opisuje glavna i odgovorna arhitektica Vedina Babahmetović.
SPREMIŠTE
Saznajemo da i rušenje i gradnju radi lokalni majstor. - Majstor Sifet hekla kamene zidove, sadi cvijeće na ulaznim žardinjerama, presađuje jasmin, jer ne može ulaz u kuću, makar bilo i gradilište, biti bez cvijeća - duhovito opisuju arhitekti.
Spremište koje je uvijek postojalo u ovakvim objektima na pola kuće i služilo je kao hladna ostava sada postaje sastavni dio kuće kao ulazno prizemlje i unutrašnjim stubištem se veže na gornju etažu.
Doznajemo da je spremište bilo nisko, pa se i dubilo u zemlju i išlo malo u visinu. Arhitekti su našli sličan kamen da se dozida visina, s prirodno ugodnom klimom zbog debelih kamenih zidova, spremište postaje kuhinja i prolazni dio kuće prema "ženskoj avliji". Stare grede ponovno dolaze na svoje mjesto, ali sada one nose betonsku ploču. Na gornjoj etaži razvija se dnevni boravak, spavaća soba za vlasnike i gostinjska soba. Kuća sada zauzima 130 četvornih metara, a vanjski dio se rasprostire na 110.
- Radove stalno prate komšije i prijavljuju što nije dobro. Jer to je komšiluk u Puhovcu. Nejednaka visina prozora bila je neoprostiva. Došli su i do gazde - kroz šalu nam priznaju iz Entasisa.
Četverovodno krovište i centralno ognjište korijeni su tradicionalnih kuća na ovim prostorima. Arhitekti su i to rekreirali, ali samo bez streha. Princip centralnog ognjišta se primjenjuje i ovdje s kamenim ognjištem u spremištu i onim od opeke na katu kao reminiscencija na originalne materijale od čega je kuća bila napravljena. I dimaluk odnosno centralni dimnjak izlazi točno na vrhu četverovodnog krova. Krovište se ne zatvara s unutrašnje strane, nego se ostavlja kao galerija - biblioteka.
SUSJEDI
- Komšije se pitaju kako će se grijati toliki prostor, ali vatra se potpaljuje na ognjištu, nema dima i odlično grije - umiruju arhitekti susjede. Stara opeka iz zidova koristi se za oblaganje kuće s vanjske strane. Saznajemo da se Sifet stalno prebrojava hoće li je biti dovoljno.
- Radovi su i dalje u tijeku. Majstor Sifet je napravio plan dinamike radova - na malom listu papira. Slijede završni radovi. Sifet, kako živi u susjednom selu, dolazi da provjeri molera, jer može zaprljati drvenu oblogu upravo postavljenu. I završni radovi trajat će vjerojatno čitavu ovu godinu... ili dulje, dok se ne završe. I trajali su jer je stolar Mujo radio svoje bravure u drvetu, a kako i ne bi, kad on koji je dobar dio svog radnog vijeka proveo u Americi, i radio na kući Elvisa Presleyja, kaže: 'Ma ova hiža mora biti bolja od Elvisove vile.' Pa onda Muamer donese zvekir, star sto godina, pa se bravar Ibrahim napati s metalom, ali kaže: 'Vrijedi.'
U IŠČEKIVANJU
I tako detalj po detalj, bez srkleta, trajali su završni radovi i dvije godine. Još nam fali trave po dvorištu i krovu, žubor vode u ženskoj avliji, mirisi katmera i ruža i jedna ašlama.
Nema dvorišta bez behara i precrvenih ašlama. Mjesta se znaju. Ono što ne znamo još je kako će ta voda izgledati. Naš Adis radi na njoj, kipar, specijalist za stećke i bosančicu, i jedva čekamo da vidimo skice. I da voda potekne - šarmantno i šaljivo zaključuju arhitekti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....