Projekt rekonstrukcije skoro uvijek predstavljaju sukob između sjećanja na prošla iskustva i porive suvremenog života. Kako uklopiti ta dva svijeta, obično je krucijalno pitanje svakog arhitekta koji se susreo s ovakvim zadatkom. Portugalski arhitekt Tiago Sousa bio je nedavno zadužen za jedan takav slučaj. U portugalskom selu Romarigães arhitekt se suočio s obnovom stare tradicionalne kuće. U ovoj igri prošlosti i sadašnjosti, sjećanja i stvarnosti Tiago se oslobađa krute, stereotipne i rigidne forme te stvara projekt koji živi oba života – i prošli i sadašnji.
Postojeći kameni volumen ima jedinstvenu konfiguraciju koju arhitekt u potpunosti poštuje te ju obnavlja u skladu s prvotnim izgledom i unutar nje umeće suvremenu ciglenu kutiju kako bi stvorio obiteljski dom. Kuća je tako i nazvana Box House i u novom obliku rasprostire se na 150 četvornih metara i u potpunosti se smjestila u zatečenim gabaritima.
Novi volumen od crvene opeke ubacuje se u ovu kontrastnu kamenu ovojnicu, s novim dodatkom koji proviruje iznad izvorne linije krova. Otvori, terase i balkoni smjestili su se između ova dva volumena. - Namjera je bila izazvati kontradiktorne osjećaje kod promatrača, objašnjava arhitekt i dodaje - Kuća istražuje ravnotežu i napetost između postojećeg i predloženog oblika.
Program je razvijen u dvije razine - društveni prostori se nalaze na donjoj etaži, a dvije spavaće sobe i kupaonica na gornjem katu. Na donjoj etaži kuhinja, blagovaonica i dnevni boravak organizirani su od sjevera prema jugu u nizu. Tu se našao i središnji zatvoreni volumen spremišta (koji štiti radno područje kuhinje) i fascinantno stubište uz pomoć kojeg se pristupa gornjoj etaži. Ove stube osim svoje osnovne funkcije služe i kao ukrasni element, sa svojim fluidnim i zakrivljenim dizajnom formiraju skulpturalni komad u betonu i drvu koji odvaja blagovaonicu od životnog prostora.
Gornji kat je podijeljen na dvije spavaće sobe i kupaonicu. Jedna na sjevernoj uzvisini, a druga na jugu. Obje prostorije su simetrične, istih dimenzija i poštuju dosljedni plan harmonije koji se proteže kroz cijelu kuću. U spavaćim sobama novi umetak povučen je od postojećih zidova kako bi se stvorile dvije male terase s rubovima definiranim postojećim parapetom koji se uzdiže kako bi sa svake strane oblikovao zabat.
Svi ovi prostori - spavaće sobe, kupaonica i spremište zatvoreni su i neovisni. Iz tog razloga i s namjerom pojednostavljenja interijera, arhitekt oblaže zidove i vrata oblogom od prirodnog drveta kako bi se stvorile ujednačenije i apstraktnije površine. Čak se i okvir i ručke vrata neprimjetno uklapaju u ovu oblogu. Kompletno uređenje interijera je nenametljivo, ugodno i u svojoj jednostavnosti elegantno. Materijali su beton i tamno drvo, dok se paleta boja kreće od bijele ka sivoj s crnim detaljima.
Bez ikakvog proširenja izvorne građevine, program je organiziran unutar preostalih granica, pretpostavljajući postojeći odnos između interijera i eksterijera. Stambeni prostor teče vani kroz široke staklene površine koje razbijaju dugi vodoravni betonski element koji istodobno kontrolira intenzitet sunčeve svjetlosti. Otvori u novom dijelu kuće usklađeni su s onima u starom, održavajući njihova duboka udubljenja i uokvirujući ih tankim metalnim okvirima.
Na žalost, malo je ovakvih projekata koji su inovativni u svom poštovanju prošlosti, ali je ipak u konačnici lijepo vidjeti da ipak ima onih koji su spremni udahnuti novi život nečemu vrijednom, a ujedno i svojim primjerom pokazati da je moguć suživot prošlosti i sadašnjosti.
