Michael K. Chen Architecture (MKCA) nedavno su renovirali potkrovlje od 200 četvornih metara u tvorničkoj zgradi iz 1921. sjeverno od Madison Square Parka. Stan je izvorno konfiguriran kao otvoreno potkrovlje s jednom spavaćom sobom i jednom kupaonicom. Novi vlasnici, nedavno vjenčan par koji voli zabave, zamolio je MKCA da ponovno osmisli potkrovlje kako bi moglo fleksibilno primiti i velike okupljanja i imati intimne prostore, cijelo vrijeme stvarajući toplu atmosferu postignutu zanimljivim odabirom materijala.
Michael K. Chen, osnivač i direktor MKCA-e, kaže: "Rijetkost je na Manhattanu raditi na ovakvom stambenom prostoru. Prostor je više je poput krajolika, a ne mjesto za stanovanje."
Dizajnerski tim MKCA-e, predvođen Chenom, odgovornom suradnicom Natashom Harper dizajnericom Rachel LeFevre, stoga je nastojao sačuvati taj osjećaj prostranosti i horizontalnost, dok redefinira ono što je nekoć bio jedinstven višestruki prostor u niz jasno ocrtanih zona za život, rad, kuhanje i zabavu, s dvije odvojene spavaće sobe.
Kako bi se to postiglo, neprekinuti zajednički prostor zadržan je duž postojećih prozora s pogledom na ulicu na širokoj strani zgrade. Duga ugrađena "kralježnica" od drva i perforiranog metala služi kao vizualna barijera koja se proteže po dubini stana od dnevnog boravka do kuhinje. Ovaj element pomaže održati prostor otvorenim, zadržavajući prostor za pohranu.
Unutar otvorenog prostora, čvrsti elementi, kao što su pregrade i otoci, visoko su artikulirani i bogato obojeni i postavljeni s puno razmišljanja o tome kako objekti unutar inače otvorenog polja prostora stvaraju vrtloge i ubrzanja oko njih, slično sustavu krajolika. Strogi raster greda i pilastara, dio građevinske konstrukcije, predstavljao je izazov za fluidnost, a iz MKCA su to pokušali zaobići koristeći namještaj kako bi se izrezali čisti prostori za određene funkcije, stvarajući pritom labavost u sklopu stana.
Kao što Chen kaže: "To je vježba korištenja gravitacije i napetosti između stvari za stvaranje onih prostora koji su namjerno definirani, ali otvoreni."
Na ulazu, volumetrijska i super razmjerna, pregrada vijuga u otvoreni prostor oko jezgre dizala, stvarajući predvorje koje zatvara servisno dizalo i ormar za kapute, i duboko zakrivljeno udubljenje na ulazni lift, koji se otvara izravno u potkrovlje. Ovo kućište stvara trenutak dolaska, otvaranje u dnevnu zonu, a forma definira i blagovaonski prostor, dajući blagovaonici stol, okomito na njega. Pregrada također ima dvostruku dužnost maskirati, zakloniti službeno dizalo i pomoćni ormar. Pregrada se ponovno savija kako bi skrila niz kliznih staklenih vrata koja račvaju dnevni boravak i stvaraju ured ili malu sobu za goste po potrebi.
Središnja točka inače otvorenog prostora je kuhinja organizirana oko otoka koji je dug 4,5 metara i koji sadrži različite radne i društvene zone. Preko puta otoka je lounge, prostor koji je intiman i pogodan za zabavne. Veliki blagovaonski stol, poravnat s vrhom "vijugavog" ulaza, odvaja kuhinju i dnevni boravak od ostatka stana, stvarajući zone okupacije uz zadržavanje otvorenosti tlocrta. U dnevnoj sobi ima više zona za različite aktivnosti, te je prostor jednostavan i namijenjen za razgovor i druženje.
Dvije spavaće sobe, dvije kupaonice, te veliko spremište čine privatnu zonu prema stražnjem dijelu stana, što je također pomoglo MKCA da izbjegne premještanje vodovoda. Poput mnogih preuređenih tavanskih prostora, postojao je jedan vodovod u stražnjem dijelu potkrovlje gdje su mokri prostori skupljeni zajedno. Pozicioniranje također omogućuje osjećaj kretanja javni prostor u privatni gdje materijali i površine prema tome postaju profinjeniji. Hodnik koji vodi do toga jasno je izveden u metalik boji ocrtavajući novo prostorno iskustvo.
Kako bi se zadržao karakter izvornog prostora, strop je dotjeran i obojan vapnom. Pažljivo planirani, ali izloženi vodovi vode novu električnu mrežu, dok rasvjeta na tračnicama montirana na grede omogućuje fleksibilnost i ravnomjerno osvjetljenje u cijelom prostoru.
Chen kaže za kraj: "Postoji delikatna napetost između oštrih, novih elemenata i snažnog osjećaj povijesti. Ovakav prostor je poput materijala koji zahtijeva brigu i oplemenjivanje. Klijenti su kupili potkrovlje i željeli su zadržati tu povijest. Prošarani podovi su načini za zamagljivanje linije između novih dodataka i postojećih elemenata."
