U prizemnom prostoru nebodera u administrativnom centru Splita otvoreno je jedno sasvim neočekivano mjesto koje je odmah privuklo pažnju lokalaca, ali i brojnih turista. Riječ je o prvom knedla baru u gradu podno Marijana, imena Borgo, koji se prostire na čak 145 četvornih metara, a svaki dan gostima nudi 12 vrsta slatkih, dvije vrste slanih i dvije vrste zdravih keto knedli.
- Uz knedle i klasičnu ponudu barova, nudimo i razne vrste smoothieja i osvježavajućih prirodnih limunada s okusom rabarbare i domaćih suhih smokava - pričaju nam vlasnici Ema Baković i Mario Babić, koji se prisjećaju kako se ideja o otvaranju takvog tipa bara razvila krajem prošle godine na jednom putovanju.
Poželjeli su, ističu, ponuditi nešto neobično, nešto što nije postojalo u ponudi njihova Splita.
Nakon što su pronašli adekvatan prostor koji je odgovarao njihovoj viziji savršenog knedla bara, krenulo je uređenje. Valjalo je napraviti ugodan, lijep i ljudima primamljiv prostor u koji će rado svraćati.
- Proces uređenja je tekao možda nešto drugačije nego kod ostalih interijera. Tijekom razgovora i inicijalnih sastanaka arhitektica Jelena Vesanović Matić prepoznala je kakav ugođaj želimo stvoriti. Kao jezgru svega stavili smo knedlu. Sve smo zapravo gradili oko nje. Odmah na ulazu je taj mali ‘oltar’ s mirisnim toplim knedlama, kroz izlog i jedinu otvorenu fasadu prema cesti su trosjed i fotelje, a ambijent dnevnog boravka je lajtmotiv kroz cijeli interijer, uz kombiniranje niskog, standardnog i srednje visokog sjedenja - opisuju vlasnici Ema i Mario. Dodaju kako je najdominantniji detalj u cijelom prostoru velika tapeta s potpisom Josipe Maras, koja se proteže preko zida i stropa, ali i svima poznate Vertigo lampe koje od strujanja zraka ventilacije postaju mobil i simuliraju aktivan i živ strop koji je sam po sebi dinamičan i razigran.
U interijeru se ističu i Cherry lampe slovenske dizajnerice Nike Zupanc koje su vlasnici smjestili u izlog.
- Te lampe daju dobru uvertiru onome što se unutra događa, deriviranje okusima u svakoj knedli, upravo kao što je i crna sjajna trešnja - objašnjavaju.
U prostoru punom zanimljivih detalja i elemenata goste, otkrivaju nam vlasnici, najviše intrigiraju “umjetni prozori” koje je, kao i željeznu konstrukciju zida iza šanka, izradio Nikša Baković.
- On je osoba zanimljive životne priče, umjetnik, slikar koji je ujedno i samouki brodograditelj, ali i veliki estet. Svaki detalj moralo je provjeriti njegovo stručno oko - ističu vlasnici koje smo za kraj pitali kako Splićani zovu knedle. Postoji li neka dalmatinska riječ za to?
- Drago nam je što su reakcije Splićana više nego pozitivne i ohrabrujuće. A što se tiče lokalne riječi za knedlu, možemo otkriti da se i kod nas, bez obzira na to što smo ‘uvik kontra’, kaže knedla - sa smiješkom zaključuju vlasnici Ema i Mario.
