Bila je to prva nekretnina koju je išla vidjeti uživo. U tom trenutku prošlo je već dvije godine otkad je počela razmišljati o kupnji stana, no ponudu je uglavnom proučavala putem interneta. Kad je ušla u stan površine 55 kvadrata, Saru je dočekao vrlo star i staromodno uređen interijer, zreo za adaptaciju, no ona je vidjela prostrane prostorije, obilje dnevnog svjetla... Imao je sve što je željela, a posebno joj se svidjela lokacija u centru Osijeka, kao i cijena. Njezin je otac bio šokiran: "Pa ne možeš kupiti prvi stan koji si vidjela". Ali Sara je bila tvrdoglava i odmah se sljedeći dan zaputila u banku raspitati se o kreditu.
Od tada je prošlo osam godina, Sara je kupila i preuredila stan po svojem guštu, a uselila se početkom 2016. godine. Ubrzo joj je pridružio partner Zvonimir, zajedno su udomili psa Frua, a već su otplatili i kredit.
- Nikad nisam požalila što sam kupila prvi i jedini stan koji sam vidjela. Te 2015. godine nekretnine su bile znatno jeftinije nego danas i ponuda je bila dobra, posebice novogradnje, no ja sam nekako željela stari stan koji ću moći učiniti svojim baš onako kako ja želim - kaže Sara, po struci profesorica engleskog i hrvatskog jezika i književnosti koja već sedam godina radi kao operacijska menadžerica dječje edukacijske franšize Tinker Labs, u kojoj je također autorica programa i udžbenika za djecu.
Proces dizanja stambenog kredita za nju se tada, kao 26-godišnjakinju, činio puno strašnijim nego što je na kraju ispao.
- Odlučila sam obići sve banke koje su mi pale na pamet i od svake dobiti ponudu za kredit. Puno sam se samostalno informirala na internetu i na svaki sastanak u banci išla informirana. Imala sam također pri kupnji veliku sreću iz nekoliko razloga. Prvo, stan koji sam željela kupiti bio povoljan, za današnje pojmove reći nekome da sam kupila stan za 40.000 eura zvuči gotovo nemoguće; drugo što sam u tom trenutku već bila zaposlena za stalno s primanjima koja su mogla podnijeti kredit tog iznosa bez jamca; i treće što sam od trenutka kada sam se zaposlila počela štedjeti pa sam imala dovoljno vlastitog novca u startu za samu renovaciju stana koja je, usput rečeno, u to vrijeme također bila jedno 50 posto jeftinija nego danas - prepričava.
Stan se sastoji od dnevnog boravka povezanog s kuhinjom, spavaće sobe, hodnika, kupaonice, smočnice i malog balkona. Interijer je uređivala sama, ponajviše inspirirana Pinterestom i ograničena budžetom.
- Uvijek mi se sviđao skandinavski stil, no nisam minimalistica po prirodi pa je taj skandinavski stil dopunjen raznim eklektičnim i šarenim detaljima - kaže Sara.
U stanu je promijenjeno praktički sve: rušenjem jednog dijela zida dobiven je otvoreni koncept dnevne zone, zamijenjena je stolarija, struja i voda, postavljena je nova keramika... Jedino "staro" je parket koji je zadržan, ali je prebrušen i lakiran.
- Željela sam da zidovi budu bijeli, baš kako bih mogla uklopiti razne detalje u boji, kao i šareni namještaj, no rekla bih da u stanu ipak crna i bijela prevladavaju, posebice zbog odabira tepiha u dnevnoj sobi i pločica u kuhinji - kaže Sara koja je vrlo kreativna te u interijeru obožava dodavati sezonske detalje, organizirati zabave i druženja s prijateljima i obitelji, planirati manje preinake...
Tako se svake sezone posveti izradi ilustracija koje stoje na zidu iznad kutne garniture, a zanimljiva je i kutna polica gdje je knjige poslagala po duginim bojama pa taj kutak izgleda kao mala kućna knjižnica.
Kuhinja je rađena po mjeri, većina je namještaja iz Ikee, dok su mnogi detalji iz raznih drugih trgovina, a neki su s putovanja ili naručeni putem interneta.
- Jedni od omiljenih komada namještaja tri su fotelje koje sam zadržala od originalne vlasnice stana, proizvedene u osječkoj tvornici Mobilia osamdesetih, ali sam ih dala presvući u različite šarene materijale. Jako su mi draga i stara drvena vrata stana koja nisam htjela zamijeniti plastičnom stolarijom već ih obojila u crno - nabraja.
Dio spavaće sobe lani je postao Zvonimirov kućni ured, no umjesto klasičnog radnog stola ima stari sekreter koji su prebojili u bijelo i dali mu novi život. Prije toga stajao je u Sarinoj roditeljskoj kući prvo kao radni stol njezina oca, zatim kao Sarin školski stol, a nakon toga kao bakino mjesto za surfanje internetom i printanje recepata.
- Jako mi je drag taj stol i posebno sam uz njega sentimentalno vezana te presretna što i danas ima mjesto u mom stanu i mom životu - kaže Sara, koja je sama izradila i slike iznad kreveta. Jedna od njih nastala je po uzoru na popularne meandre umjetnika Julija Knifera, inače njezina sugrađanina, a izradila ju je od hamer papira.
Sarin i Zvonimirov zadnji DIY projekt u stanju bila je galerija likovnih radova na zidu u - kupaonici.
- Već godinama s putovanja donosimo razne ilustracije i grafike koje nikako nisu imale svoje mjesto, no onda sam jednog dana odlučila da će jedan slobodan zid u kupaonici postati naša mala galerija likovnih umjetnosti. Voljela bih da s vremenom još raste - kaže Sara, koja već razmišlja i o novim preinakama u svojem domu.
