Mjesta na jadranskim otocima koja su skrivena od pogleda turista ili putnika namjernika sve su rjeđa. No, jedno baš takvo smjestilo se iznad Malinske na Krku, a u njemu je svoj komadić raja pronašao Kruno Polondak.
Frizer, slikar, pisac, kreativac... Kruno je posljednje gotovo dvije godine u svoj osobni projekt, kreativnu radionicu i emotivno utočište pretvorio autohtonu kamenu kućicu u Rasopasnu. U tom je prostoru, u kojem nas je ugostio i gdje su nastale ove inspirativne fotografije, pronašao savršeno mjesto za spajanje svega što voli: boja, tekstura, starih predmeta i osobnih priča.
I dok mnogi kuću za odmor zamišljaju kao minimalistički, gotovo hotelski prostor u koji ne žele ulagati previše vremena ili sebe, Kruno je od samog početka znao da njegov otočki dom mora biti nešto posve drugo, mjesto s karakterom, energijom i bogatim slojevima osobnih detalja.
Znao je i da to mjesto mora biti posebno, pa je njegova potraga za "drugim domom" trajala nekoliko godina. Nije tražio savršeno uređenu kuću, nego onu koja ima dušu i potencijal da s njim razvije novu priču.
Morala je biti kamena i, po mogućnosti, što starija. Morala je imati drvene grede, mali, intimni vrt i dovoljno mira da se ujutro može sjediti uz kavu i slušati ptice. I, možda najvažnije, morala je imati energiju koja se osjeća čim se u nju uđe.
Sudbina je očito imala svoje planove jer kad ju je pronašao ili, kako sam voli reći, kad je ona pronašla njega, priča je započela gotovo sama od sebe.
Debeli kameni zidovi ove kuće, široki čak 60 centimetara, stoje na temeljima stare gradnje s početka 20. stoljeća. Iako je tijekom godina bila dobro održavana, služila je isključivo kao povremena kuća za odmor, dio njezina potencijala ostao je uspavan.
Bivši vlasnici već su obnovili njezine osnovne strukturne elemente, fasadu, krov i dio unutrašnjosti, a u gornjem stanu dodana je galerija, tipična za otočku arhitekturu, koja prostor čini funkcionalnijim i zanimljivijim.
Svi su joj govorili da sruši kamenu kuću, ali nije poslušala: Danas joj se dive kad prođu pokraj nje
- Kuća je organizirana u dvije stambene jedinice. Donji stan ima nešto više od pedesetak kvadrata i otvara se prema natkrivenoj terasi i malom stražnjem vrtu od četrdesetak kvadrata. Prednji vrt nešto je prostraniji, a gornji stan ima vlastitu terasu od 27 kvadrata s koje se ulazi u dnevni prostor - pojašnjava nam Kruno.
Upravo ondje njegove prijatelje i goste čeka i jedno od najzanimljivijih rješenja: galerija uklopljena iznad dnevnog boravka, do koje vode drvene stepenice čija su gazišta izrađena od starih hrastovih greda pronađenih na jednoj ruševini.
Ta kombinacija starog materijala i novih ideja savršeno opisuje način na koji Kruno pristupa prostoru.
Iako su osnovni građevinski zahvati već bili odrađeni, interijer je tek čekao svoju transformaciju. Uz pomoć lokalnih obrtnika obnovljena je unutarnja keramika, postavljeno je podno grijanje u donjem dijelu kuće, uređene su kupaonice te je obnovljena vanjska stolarija.
Posebna pažnja u tim je zahvatima bila posvećena detaljima poput unutarnjih vrata od punog drva kojima je "vraćen život" ili vanjskih stepenica koje vode u stan na gornjoj etaži, a koje su presvučene protukliznim keramičkim pločicama oblih rubova retro stila, na čemu je Kruno inzistirao, ali i jedva ih je pronašao, nikako ne pristajući na metalne rubne lajsne.
Takav pristup, strpljiv, intuitivan i pomalo tvrdoglav, provlači se kroz cijeli projekt. Na neobično plavoj boji stropnih greda Kruno je također inzistirao.
- Nekako su same tražile da ih učinim posebnima, jedinstvenima i drugačijima, pa mi se azurno plava nametnula kao logičan izbor. I nisam pogriješio jer se nijansa boje tijekom dana mijenja, ovisno o količini vanjskog svjetla koje ulazi u prostor, od azurno plave prema akvamarin zelenoj - objašnjava ovaj kreativac i dodaje da su, kad je kuću kupio, bile u neutralnoj boji vanilije.
Grede je obojio sam, koristeći akrilnu slikarsku boju i nanoseći je u tri sloja, sve dok nije bio potpuno zadovoljan postignutim.
Taj detalj danas prostoru daje jak mediteranski karakter, ali onaj koji djeluje spontano, a ne dizajnerski isplanirano.
U kući je ostao i dio namještaja koji su koristili bivši vlasnici. Umjesto da ga zamijeni novim, Kruno je odlučio zadržati kvalitetne komade i reinterpretirati ih u svom stilu.
Jedan od takvih primjera je stari smeđi ormar koji je nakon male transformacije postao prava "koloristička zvijezda" u spavaćoj sobi. Pod njegovim je kistom dobio, kako kaže, "novi plavi dijamantni sjaj" i tako postao središnji komad prostorije.
Sličnu sudbinu doživjela je i oštećena zebra koju je Kruno pronašao u kutu jedne trgovine. Nakon popravka i kreativne intervencije pretvorila se u zelenog konja koji poput neobičnog čuvara s galerije dočekuje prijatelje i goste.
U interijeru ove kuće, koja na svakom centimetru odiše toplinom i osobnim potpisom, nema stroge "stilske discipline" ni trendovskih pravila. Staro i novo prirodno se miješaju, pa su tu prisutne vaze s buvljaka, šareni jastuci, vlastite slike i skulpture, cvjetni detalji te kombinacija pravog i umjetnog cvijeća.
Sve zajedno stvara atmosferu objekta koji je živ i razigran, a istodobno pruža prostor za odmor i usporavanje.
- Želio sam stvoriti ugodan dom, a ne scenografski prostor, dom ispunjen kreativnim elementima, slikama, detaljima, ali na način da ne dominiraju i ne ometaju boravak, nego se nenametljivo pojavljuju i pričaju moju priču. Ako se ja ne bih osjećao ugodno u svom prostoru, ako bih ga napravio impresivnim samo zato da zadivim nekoga, to ne bi bio dom, nego showroom, a to onda ne bih bio ja - iskren je Kruno, za kojeg je upravo ta ravnoteža ključna.
Identitet ove simpatične kuće jednako snažno oblikuje i vrt koji ju okružuje. Biljke su posađene uz rubove kamenog zida kako bi suhozid ostao vidljiv i postao prirodna kulisa. Zasađene su vrste koje ostaju zelene gotovo cijelu godinu, dok se sezonsko cvijeće, dočarava nam Kruno, izmjenjuje "poput glumaca na pozornici", a s njima se mijenjaju i dekoracije u interijeru.
- Ne podnosim dosadno, predvidljivo i statično. Kuća priča meni, ja njoj, međusobno se slušamo. Ovdje ništa ne stoji, putujemo zajedno, i upravo je to ta energija koja hrani i mene i nju - opisuje ovaj uvijek optimistični kreativac.
Preko puta kuće nalazi se još jedna mala parcela s kamenom konobom, starom otočkom "mošunom" koja, barem za sada, služi kao skladište. Dok čeka svoju obnovu, njezina vrata već su ukrašena lampicama i sezonskim detaljima, a bršljanom obrasli zidovi polako se bude pod Kruninom vrijednom rukom.
- Bez obzira na vaš budžet, pokušajte u svom prostoru nešto napraviti sami. Naslikajte, posadite, sašijte, obojite… Dajte priliku starome i slušajte zidove jer će vam oni dati upravo onoliko prilike i energije koliko i vi dajete njima - poručuje svima koji se još uvijek dvoume oko "zaboravljenih kamenih ljepotica", ustrašeni potencijalnim troškom, i dodaje još jednu malu, gotovo ritualnu naviku.
- Recite "dobar dan" svome domu svaki put kada u njega ulazite i "doviđenja" svaki put kada iz njega izlazite, jer to je vaš dom, to ste vi. Ja to činim svaki put - otkriva nam i u toj jednostavnoj rečenici sažima možda i najprecizniji opis svojeg otočkog utočišta.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....