Medicinska sestra Ivana iz Požege u stan veličine 30 kvadrata uselila se prije godinu i pol. Čim je ušla, odmah je znala da baš tu želi živjeti. Uredan, svijetao, s dobrom organizacijom… Bila je to, prisjeća se, ljubav na prvi pogled.
– Zapravo me najviše privukao jer je zadovoljavao neke uvjete koji su mi bili jako važni, poput grijanja preko gradske toplane i dovoljno velike terase. Nalazi se u prizemlju nebodera, a naselje je zeleno – nabraja Ivana i dodaje da prilikom useljenja na početku nije radila nikakve veće intervencije, osim bojenja zidova. – Zatekla sam dosta namještaja u stanu, ali kako sam već prije bila podstanarka, imala sam većinu svog namještaja, osim kuhinjskih elemenata, što sam i ostavila od zatečenog. Zatim sam zamolila gazdaricu da isprazni stan, što njoj nije bilo teško. Uselila sam se u dva dana, no svako malo nešto mijenjam, preuređujem, igram se… Naravno, koliko mi kvadrati i financije to dopuštaju – otkriva simpatična Ivana.
Centralni dio stana je dnevni boravak i spavaća soba u jednom
S obzirom na to da je stan vrlo malen, trebalo je dosta maštovitosti da vlasnica smjesti spavaću sobu, dnevni boravak, blagovaonicu, kuhinju i garderobu u tih 30 četvornih metara. Od sobe je napravila dio za spavanje i dio za boravak. Od kuhinje je, pak, napravila dio za blagovanje i dio za kuhanje, a u hodnik je smjestila garderobni ormar. Kupaonica je klasična. – Vrlo malo namještaja je kupljeno, nešto u Jysku, a nešto u Primi. Ostatak namještaja sam godinama skupljala i preuređivala. Primjerice, stolci iz kuhinje stariji su od 60 godina i pripadali su mojoj baki.
Vitrinu staruviše od 100 godina, koja je bila u vrlo lošem stanju, dobila sam od maminih i tatinih prijatelja. Neke stvari sam pronašla odbačene, neke dobila na poklon. Uglavnom sam u stalnoj potrazi i renoviranje mi čini zadovoljstvo, opušta me. Što se tiče detalja, nemam granice, ne mogu odoljeti nečemu lijepom, posebice okvirima za fotografije, anđelima, svijećama… Uvijek se nagradim nekom sitnicom, a dosta stvari i sama napravim i preuredim. Mašte i ideje mi ne nedostaje – priča Ivana koja stil uređenja u svom stanu naziva romantičnim, shabby.
– Volim svijetli namještaj jer se uz njega sve lako kombinira, a i ne vidi se previše prašina – smije se i ističe kako je prijatelji često pitaju “Kako ti se da, pa to nije tvoj stan?” Na to samo odmahne rukom i odgovara: – I meni je san, kao i svim mladim osobama, imati vlastiti stan ili kuću, ali vremena su teška i toga treba biti svjestan. Ne želim, čekajući ostvarenje svog sna – nekretnine koja glasi na moje ime, životariti između nekoliko unajmljenih zidova, bez duše, s par komada namještaja, i čekati priliku. Želim sanjati, želim dom. I imam ga: topao, ugodan, dražestan. Svakodnevno sam okružena uspomenama i sjećanjima i sretna sam. Mogu reći da sam maksimalno iskoristila minimalno – kaže Ivana. Slažemo se.
Ako vam se svidio ovaj interijer, molimo vas da ga podijelite! 
