Obiteljska idila na obroncima Učke

Romantično imanje u Istri

Kad se mladi bračni par Podobnik iz predgrađa Rijeke odlučio preseliti u malo mjesto Škalniški na obroncima Učke, mnogi su ih promatrali začuđeno, a rijetki su im se divili zbog hrabrosti. No, oni nisu posustajali iako malo selo sa samo šest stanovnika nije imalo ni temeljnu infrastrukturu.

Naime, kad je Vedranin svekar prije 13 godina kupovao imanje na osami površine 12 tisuća četvornih metara, koje se sastoji od nekoliko stambenih zgrada i popratnih objekata, neke su kuće na njemu zahtijevale preuređenje.

Budući da Vedrana i njezin suprug, oduvijek vole prirodu, odlučili su obnoviti obiteljsku kuću smještenu tik do svekarove, useliti se i povećati broj stanovnika sela na čak devet.


Imanje je podijeljeno u nekoliko elemenata, a njihove je kuća, prema zadnjem napisu, sagrađena 1896. godine, premda je prema usmenoj predaji postojala i prije. Renovirali su je 2000. godine.


– Sav materijal pri gradnji smo dostavljali vlastitim kombijem. Naša ustrajnost je ipak dala rezultate i u većoj smo mjeri tada realizirali sve što smo i planirali, a lani smo napravili i bazen u dvorištu – ističe Vedrana, dodajući da su pri uređenju kuće htjeli što je više moguće zadržati autohtonost objekta i kraja gdje je objekt smješten.


Selo Škalinški prvi se put spominje krajem 18. stoljeća kad su u njega uselila dva brata koja su se na obroncima Učke bavila ovčarstvom. Oni su tu, prepričava nam Vedrana, osnovali obitelji i počeli živjeti. Selo se tijekom 19. stoljeća intenzivno prometno razvijalo pa su preko njega vodili putovi iz svih okolnih mjesta, da bi kasnijom gradnjom prometnica selo ostalo zabačeno i izvan svih putova.



Tada je prestao i njegov daljnji razvoj. Nekada su od sela Puži, najbližeg mjestu, postojale obrađene oranice i vrtovi, šume gotovo nije bilo, dok su danas uz put vidljivi stari prezidi i samo jedan vinograd koji se i dalje obrađuje. Udaljenost mjesta od Opatije je pet kilometara, a od Rijeke 11. Prvi veći europski grad je Trst udaljen oko 50 kilometara.


– Naša je vizija bila očuvati prirodnu oazu, relativno blizu gradske vreve. Živimo u blizini mora i za samo 15-ak minuta ljeti, kad su velike vrućine, s plaže dođemo u duboki šumski hlad – kaže.

Kuća tročlane obitelji Podobnik ima 70 četvornih metara, donju etažu čine kuhinja i blagovaonica te kupaonica dok su na gornjoj etaži dvije spavaće sobe uređene u rustikalnom stilu s restauriranim starim namještajem. U boravku je ostavljen kameni zid kakav je nekada bio, uključujući stare grede na stropu i oko kamina.

– Kako bi dom bio što topliji, u kupaonici smo postavili drveni pod. Kuhinju smo također izradili u rustikalnom stilu, zidajući je i oblažući pločicama. Dio namještaja uspjeli smo replicirati prema onom kakav je bio, a to su ulazna vrata i vrata u kupaonici te starinski kreveti koje smo sami obnovili i obojili u bijelo da bi sobe dobile više svjetla – kaže.


Blagovaonicu su htjeli što više približiti prirodnijem okruženju pa su postavili velike staklene stijene s pogledom na bazen i dvorište koje, ovisno o sezoni i prirodnim ciklusima šumskog cvijeća, poprima oblik žutog ili ljubičastog tepiha. Dnevni je boravak pak više koncipiran kao glavno mjesto okupljanja, posebno zimi uz toplinu i pucketanje vatre iz kamina. U toplijim mjesecima, očito je, više vremena provode vani, na terasi i vrtu.

– Cijeli okoliš, uključujući i staze uz bazen, radili smo sami, odnosno moj suprug. U taj je put ugrađen i stari kamen od kojeg su lokalni stanovnici radili pregrade i zidiće. U vrtu uzgajamo sezonsko povrće (krumpir, kapulu, salatu, mrkvu, blitvau…), u blizini kuće sadimo ukrasno bilje i grmlje, stabla i cvijeće, dok na ostatku terena održavamo livade i hrastovu šumu onakvom kakva je stoljećima – kaže Vedrana, dodajući da će od iduće sezone svoj dosadašnji dom ponuditi u najam kao vikendicu za odmor.

Stoga su uredili i kuću iza one žutog pročelja u kojoj trenutačno žive. Informacije radi, dok gledate fotografije, Vedranin svekar živi u crvenoj kući. Kao specifičnost moramo izdvojiti konobu, zadržanu kao svojevrsni muzej u kojoj su sačuvali sav alat i pribor koji se nekada koristio za potrebe poljoprivrede i stočarstva, uključujući bačve u kojima drže vino. A vino, naravno, gosti mogu degustirati.


– Konoba nam služi za provod s prijateljima za hladnijih i kišnih dana kad ne možemo boraviti vani. Željeli bismo je iznajmljivati zajedno s kućom. Inače, u konobi se nekada, prema predaji i povijesnim podacima koje smo proučavali, čuvala pozamašna količina vina i održavale su se fešte poznatije pod nazivom ‘Matica’ na koje su se mještani okolnih krajeva uvijek rado odazivali – prepričava nam.



Budući da kuću namjeravaju iznajmljivati, u planu im je daljnji razvoj, poput male wellness oaze, ali uz obvezno zadržavanje mira i intime gdje se čovjek može spojiti s prirodom i uživati u zvukovima i mirisima stare šume. I povremeno se družiti sa srnama, vjevericama i zečevima, čestim gostima obitelji Podobnik.

Foto: Sandra Šimunović/Hanza Media

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
22. siječanj 2022 19:50