Otok Zlarin, Borovica. To malo selo napušteno prije 70-80 godina sastoji se od desetak kamenih kuća bez krova. Riječ je o najstarijim zlarinskim kućama, ne zna se koliko su stare.
Građene su u vrijeme kad su se ljudi na otocima više bavili radom na zemlji, a zbog opasnosti od gusara ugodnije im je bilo živjeti dalje od mora. U takvom okruženju nalazi se i kamena kuća u koju vas danas vodimo, službenog imena Pelagia House Zlarin.
- U doba kad su ovakve kuće građene nije se toliko brinulo o blizini plaže ni o pogledu (iako, pogled je spektakularan!), ali zato je selo nastalo na mjestu zaštićenom od juga i bure, otvorenom na maestral, na čvrstoj stijeni. Kažu da se onda gradilo tamo gdje spavaju ovce. Unutrašnja kvadratura kuće je 17 četvornih metara, uređena je na dvije etaže pa imamo stambeno korisnih 30-ak kvadrata. Idealna je za dvoje, a bez problema prima četvero gostiju. Raspolaže jednim king size krevetom i pomoćnim krevetom u sobi na katu te kutnom garniturom na razvlačenje u prizemlju - pričaju vlasnici Jura i Maja, koji su sve vezano uz ovu kuću sami isplanirali, uredili, vizualno oblikovali i osmislili. Kažu, mnoge su radove čak i sami obavili.
- Budući da je kuća građena prije više od dva stoljeća, a napuštena preko 60 godina, ustvari smo kupili hrpu kamenja složenih u obliku kuće. Bila je to dubinska adaptacija. Dizajnirali smo sami, a zapravo nikad nismo bili sami. Projekt Borovica živi aktivno i danas, a najintenzivnije je živio 2018., kad smo funkcionirali 3-4 dana po zagrebačkim trgovinama i centrima, logistički centar nam je bila garaža u Novom Zagrebu, a u subotu u 5 ujutro bismo punili auto do vrha i vozili prema Zlarinu. I tako 50-ak vikenda. Oboje smo učitelji razredne nastave, živimo u kreativnom svijetu i volimo širiti granice sebi i drugima. Savjete smo skupljali od prijatelja, svi su dolazili pomagati, a najviše moji roditelji, taman u prvoj godini mirovine. Cijelo vrijeme su bili na Zlarinu i koordinirali stvari - ponosno objašnjava vlasnik Jura. Dodaje, uređenjem su željeli postići da Pelagia House Zlarin bude kombinacija autohtonog, modernog i funkcionalnog.
- Ideja je bila napraviti nešto naše, nešto drugačije, a opet zadržati originalni vanjski izgled i ostati u dalmatinskoj, otočkoj, borovičkoj priči. Napraviti nešto s čime smo mi zadovoljni, refleksiju nas i naše zajedničke energije, pomak od ponude ‘mora i sunca’ i potražnje ‘bazen maksimalno 50 metara od mora’. Htjeli smo kombinaciju kamena, drva i bijelih zidova oplemeniti nečim modernijim, pa smo jedan zid obojili u ružičasto i super se uklapa. Vanjska stolarija je tamnozelena, što se odlično uklapa u okoliš - sve je puno zelenila oko nas. Budući da nas je Borovica podsjetila na selo u kojem živi Luke Skywalker u osmoj epizodi ‘Ratova zvijezda’, stavili smo veliku sliku Yode, a kad smo zaključili da smo prvi uveli struju u selo, na zid smo stavili preslike Teslinih patenata. Imamo i jednu staru kartu svijeta, ipak je stanovnicima Borovice najčešće put do centra Zlarina često išao preko Amerike - smiju se Jura i Maja i otkrivaju da su police u kući pune sitnica koje pričaju priče - music boxovi, knjige o kamenoj gradnji i povijesti Zlarina, zvrk iz filma “Inception”, dalekozori, paunova pera…
- Mnogima se jako sviđa naša mala kuhinja s grafitno sivim frontama, bakrenim ručkama i šarenim ciglastim pločicama. Ma, svaka prostorija je posebna priča. Dok smo uređivali, jedan zanimljivi detalj bi nas poveo u potpuno novom smjeru i tako smo došli do kuće koja priča priče. Pritom smo se stalno igrali. Jednostavno, uživali smo uređujući tu kuću i to se stvarno osjeća kad boravite u njoj - ponosno govore.
Kuća se inače sastoji od velike spavaće sobe na katu, kuhinje, blagovaonice, dnevne sobe i kupaonice u prizemlju, terase s roštiljem i predivnim pogledom na susjedne otoke i neponovljive zalaske sunca, donje terase s vanjskim tušem, a tu je i pomoćna prostorija - konoba koja služi kao spremište. U interijeru prevladava drveni namještaj uz poneki dašak modernosti. Svaki komad je, govore nam vlasnici, dugo i pažljivo biran, tako da ima stvari rađenih po mjeri, naručivanih s interneta, kupljenih od lokalnih proizvođača, rađenih prema idejama s putovanja… Ima tu i kamena, a vlasnici posebno ističu jedan magenta ružičasti zid koji “rastura” neutralni ambijent kuće i pomaže prostornoj dinamici.
- Ništa u ovoj kući nije fancy, ali nije ni uniformirano. Krevet je ručni rad, zanimljivo je složen pomoćni krevet koji nije spojen, već je samo uvučen ispod velikog kreveta… Ručni rad je i ormarić za baterije koji se uklapa u sobu nimalo se ne razlikujući od ostatka namještaja. Tko bi rekao da je nastao u garaži u Središću uz zvukove probi bendova iz okolnih garaža. E da, u istoj garaži napravljen je i prvi poklon za useljenje - dvije predivno dizajnirane sobne lampe napravljene od drvene bukare, bakrene cijevi i komada rebra stare drvene bačve.
Posebna priča je umivaonik na koji smo posebno ponosni. Bila je ta jedna faza kad smo gledali i slikali detalje svega što nam se svidjelo i usput, ako smo imali koga pitati, pitali smo za savjet, kontakt. Tako smo u Pirovcu naletjeli na stolara koji je pred kućom završavao škure. Na tom mjestu smo odlučili da će i naše biti tamno zelene. Stolar nas je upoznao s vlasnikom koji nam je ponosno pokazao cijelu kuću. U kući smo vidjeli umivaonik od inox bačve za pivo. Poslali smo fotku Majinom bratu, na što je on odgovorio: ‘Pa bolje bi vam odgovaralo drveno bure! Kupi mi bure i kilu epoksija’. Tako je naš umivaonik idejno krenuo iz Pirovca, bačva je kupljena pokraj Bjelovara, preko zagrebačkog restorana brze hrane (u kojem smo pastelom po računu skicirali ormarić) došao je na obradu u Đurđevac, ormarić smo u trećoj verziji sklopili u Božinoj garaži u Središću, a zlatnu pipu naručili smo online i ona nam je stigla iz Amerike.
Sestra mi je za rođendan poklonila bon s kojim smo kupili dasku za WC koja nas je oduševila, pa smo po bojama te daske sami napravili daske za oblogu zida iznad umivaonika. To smo radili s tri boje i ljepilom za drvo na 21. katu u Cvjetnom naselju gledajući YouTube tutorial - kako dobiti ispucanu boju. To smo radili uglavnom noću. Ogledalo smo kupili na nekoj rasprodaji, a svjetlo je ustvari svjetlo za slike u galerijama. Eto, tako je nastala većina ove kuće, ali kupaonica ima 2,4 kvadrata pa je tu priču najjednostavnije za ispričati.
Još jedan dizajnerski detalj, logo, dizajnirala je naša prijateljica, dizajnerica Martina Marinić Kadić - priča vlasnik Jura.
Više informacija možete saznati na www.pelagiahouse.eu.
