Prostor nekadašnje konjušnice u samom srcu Samobora nedavno je zasjao u posve novoj funkciji. U ovoj kultnoj zgradi, u kojoj se sada prošlost susreće sa sadašnjošću, lokalna vinska tradicija dobila je svoj suvremeni dom. Riječ je o novouređenim prostorima samoborsko-vinogradarsko-vinogradske udruge Brenta koje je za potrebe njihova rada i druženja uredio arhitektonski studio Kunstmanir.
- Suradnja s udrugom vinara Brenta započela je na inicijativu vinara i prijatelja vinara - profesora Nenada Fabijanića i Nikole Bašića. Projekt me privukao zbog njegove slojevite narativnosti, spoj naslijeđene tipologije, lokalne vinarske tradicije i potrebe za suvremenim multifunkcionalnim prostorom predstavljao je rijedak i izrazito poticajan zadatak – započela je priču arhitektica Larisa Čišić, vlasnica Kunstmanira, te dodaje da su tijekom posjeta vinarskoj udruzi njezini članovi jasno artikulirali potrebu vraćanja prostora njegovu izvornom volumenu.
To se vidi već na prvi pogled na obnovljeni objekt: široki bačvasti svodovi, nekada ključni nositelji tipologije, odmah daju do znanja da je tu nekad bila konjušnica. Drvena vrata, crni bravarski detalji i patina zidova također svjedoče o povijesti i zanatskoj vještini Samobora, dok novi intervencijski elementi studija Kunstmanir jasno ističu granicu između starog i novog, bez narušavanja autentičnog identiteta prostora.
Početne želje vinara bile su jednostavne, ali ključne: ukloniti nosivi zid i vratiti volumen prostoru. Sve ostale smjernice, od materijala do detalja za autentičnu atmosferu, Larisa je razvila samostalno, oslanjajući se na lokalni kontekst i povijesne značajke.
- Koncept je uključivao terakotnu podnu oblogu kao referencu na tradiciju prostora i materijale koji su obilježili radne prostore Samobora, grubu žbuku kao arhetipsku teksturu, akustičku obradu svodova, crne bravarske elemente kao autentični sloj memorije te novu rasvjetu kao reinterpretaciju linearnih metalnih elemenata, prostorno oblikovanih poput apstraktne ‘paučine‘ - objašnjava Larisa.
Samobor je grad bogate obrtničke i vinske tradicije, a upravo je ta lokalna odrednica utkana u suvremeni prostor Brente. Zatečeno pročelje sačuvano je konzervatorskim zahvatima, uključujući originalna drvena vrata, dok su novi elementi minimalno intervenirali u vizualni dojam. Tu su lučna aluminijska vrata i tanki konzolni nosač s decentno istaknutim logotipima udruge i grada, koji diskretno naglašavaju ugodni karakter novouređenog objekta.
- Najvažniji kriterij bio je: suvremenost koja ne negira toplinu. Prostor je morao biti istodobno funkcionalna infrastruktura i ambijentalna referenca na grad u čijoj su jezgri identiteta obrtništvo, zajedništvo i, dakako, vinska tradicija - kaže Larisa.
Jedan od najvećih izazova bila je sanacija vlage i izvedba unutarnje hidroizolacije. Budući da se teren izvana nije mogao otkopavati, svi zahvati morali su biti izvedeni iznutra, što im je značajno ograničilo dostupne tehnologije i zahtijevalo preciznu izvedbu, osobito zbog osjetljivosti akustičke žbuke.
- Zahvalna sam što je projekt od početka bio kolektivan napor, i grada i vinara, jer je zahtijevao izrazitu posvećenost i profesionalni integritet svih uključenih - naglašava arhitektica.
Iako ih uistinu nema puno, detalji prostora otkrivaju promišljenu „scenografiju”. Samoj Larisi posebno je drag element brente smješten u niši, iza koje se nalazi zrcalna ploha.
- Ta mala, ali snažna gesta stvara slojevitu prostornu iluziju i metaforički objedinjuje prošlost koju predstavlja tradicionalni alat, sadašnjost koja se ocrtava u interpretiranom prostoru i budućnost koju predstavlja refleksija koja otvara novi volumen - ističe Larisa.
Fleksibilnost prostora osmišljena je kao transformativna matrica: stolovi dviju visina omogućuju brzo prilagođavanje raznim tipovima događanja, svi se mogu modularno spajati u veće radne plohe ili pospremiti u integrirani lučni ormar. Projekcijski elementi diskretno su ugrađeni u otvoreni ormar, a slojevita rasvjeta prilagođava se različitim ambijentalnim potrebama, od intimnih degustacija do formalnih konferencija.
- Ravnoteža između tradicije i suvremenosti bila je ključna. Naslijeđeno i taktilno, kao što su terakota, hrast, žbuka i zatečena bravarija, susreće se sa suvremenim i apstraktnim, odnosno staklenim stijenama, linearnom rasvjetom i „lebdećim” crnim volumenom sanitarija. Taj dijalog stvara ambijent koji je istodobno i topao i racionalno artikuliran – kaže Larisa.
Kada su vinari prvi put vidjeli gotov prostor, njihova je bojazan da će djelovati hladno brzo nestala. - Prepoznali su toplinu u suvremenom izrazu, što je po meni najveći mogući kompliment – iskrena je arhitektica.
Ovaj projekt predstavlja važan iskorak i za sam Samobor, budući da je riječ o prvom suvremenom prostoru posvećenom vinskoj kulturi grada.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....