„Koliba i planina”, vrlo je jednostavan naziv ovog projekta i kao što je sam naziv skroman tako su i njegovi tvorci samozatajni. Zahvalni što smo obratili pozornost na njih tim iz studija Sher Maker nam na samom početku objašnjava kako sami potpisuju kompletnu izradu ovog projekta – od ideje do realizacije, uključujući to da su ručno i samostalno obrađivali materijal koji je na kraju sazdao ovu preslatku kolibu. Nije da želimo umanjiti njihov trud, ali ova koliba od 100 metara četvornih koja se smjestila ured ničega na Tajlandu izgleda toliko jednostavno, a opet šarmantno da bismo se i sami poželjeli upustiti u ovakav jedan projekt.
Nešto poput nenametljivog velikog utočišta za divlje životinje, ova koliba je lišena svega suvišnog, kako u interijeru tako i u eksterijeru. Željna samo svidjeti se okolinu u kojoj se našla. U kolibi se smjestila jedna spavaća soba na galeriji, kupaonica, dnevni boravak, ostava i terasa. Vanjski dio građevine obložen je trostranim drvenim zidom radi privatnosti, ostavljajući otvor samo s jedne strane koji izgleda kao najbolji ekran na kojem se izmjenjuju hipnotizirajuće slike netaknute prirode.
Vlasnik i vrijedni kreativci složili su se da jedini jezik kojim zgrada treba govoriti je onaj drveni. Osim što je to materijal koji se najbolje uklapa na zatečenu lokaciju, sam vlasnik je proizvođač namještaja od drva u Chiang Maiju što je dvojcu iz Sher Makera omogućilo da pronađu korišteno drvo za stvaranje ove građevine.
Oblik zgrade projektiran je jednostavnim redoslijedom čelične konstrukcije u odnosu na sustav zidova kuće koji su uobičajeni na sjeveru Tajlanda. Vidljiv je značajan utjecaj tradicionalne arhitekture na samu pojavu kolibe, a osnovno oblikovanje je drvena konstrukcija koja se otvara prema vegetaciji. Pročelje kolibe je u potpunosti izrađeno od recikliranog drva koje je došlo iz različitih izvora u Chiang Maiju. Sortiranjem i brušenjem drvene površine i njezinom ponovnom upotrebom spaljivanjem svake daske i montažom na novi zid, životni krug materijala se ponovno koristi i tim se postupkom ističe specifično značenje materijala i procesa. Osim toga, metoda spaljivanja drvene površine za očuvanje drva je drevna tehnika shou-sugi ban Japanaca koja uvelike pomaže iskorištavanju lokalnog drva nasuprot uvoz iz inozemstva.
- Mi smo mali studio sa snažnim namjerama koji želi raditi na arhitektonskoj metodi koja se očituje kroz građevinski jezik koji smo sami osmislili. Namjera je da se dio zgrade projektira tako da graditelj na lokalnom području može koristiti uobičajeni sustav gradnje, ali istaknuti dio arhitekture određuje ljudska ruka – ističu iz studija i dodaju - Koristili smo prostora radionice studija kao eksperimentalnog područja za makete za prikupljanje uzoraka i informacija o materijalu. Dakle, korištenje plamenika za drvo za nas nije samo traženje i donošenje takve vrste estetike bez značajnog konteksta materijala, već razumijevanje materijala i njegovo samostalno stvaranje – zaključuju za sam kraj.
