Ovaj se projekt u Melbourneu u Australiji sastoji od rada na vrlo zanimljivoj tipologiji zgrada koja se rijetko viđa ovih dana – nekadašnja mljekara je pretvorena u stambeni prostor – u ovom slučaju prostor je bio simpatičan, ali potpuno neupadljiv, u viktorijanskom stilu, s pomalo nezanimljivim pročeljem, ali priča koja se skriva unutra nešto je potpuno suprotno. Arhitekti iz studija Kennedy Nolan Architects predložili su konvencionalnu obiteljsku kuću od 280 četvornih metara, ali kako doznajmo klijenti su imali neke specifične zahtjeve – vrlo veliku garažu i veliki produktivan vrt pa je projekt otišao u drugom smjeru. U prostoru koji je ograničen kvadraturom velike garaže i povrtnjaci mogu izgledati jako nespretno pa su se u ovom slučaju arhitekti susreli sa zanimljivim izazovom.
Kako bi uspjeli ispuniti zahtjeve vlasnika, konceptualno su zasnovali dizajn na razdvajanju prostora koji su obično tipični za arapske gradove. Veliku ulogu u tome je tome je odigrao dugi visoki zid do bočne granice koji je činio nekadašnju mljekaru. Zadržavanjem ovog elementa arhitekti su uspjeli organizirati prostore u ograđene zone – ulazno dvorište, garažu i radni vrt. Ovakav raspored prostora idealno je prikladan za predgrađa jer pruža vanjski prostor koji je privatan, siguran i može se u potpunosti integrirati s interijerom.
- Željeli smo uhvatiti uzbudljiv doživljaj vrta koji gradovi s ograđeni zidinama pružaju – naglasak na uličnim vratima, u ovom slučaju ispod tende stare mljekare, izravno se ulazi u ‘oazu’. Ovo zeleno utočište je mnogo stvari - ugodan predah od ulice, predsoblje do interijera i prostor za okupljanje ukućana i gosta - objašnjavaju arhitekti i dodaju - Naše ulazno dvorište je pojednostavljeno i apstrahirano kako bi se intenziviralo iskustvo – kružni klaustar koji okružuje netaknuti travnjak, vinove loze prevučene s ruba verande, zidovi dvorišta obloženi drvetom kao mekana, domaća površina i kontrapunkt vanjskom zidu.
Ovo ulazno dvorište samo suptilno najavljuje što se odvija u samom interijeru doma. Društveni prostori kuhinje, dnevnog boravka i blagovaonice okrenuti su prema sjeveru prema opisanom dvorištu i nastavljaju jednu temu prirodnih materijala. Interijer se savršeno u bojama slaže s ulaznim dvorištem. Drvo, blaga zelena boja i zidovi u stilu neobrađene gline ocrtavaju kuću kao živi organizam. Na zapadu je radna soba iza male gomile drveća, pomalo apstraktnog izgleda koja nastavlja cijelu ideju doma koji je u potpunosti uronjen u prirodu. Na istoku iza velikog kliznog panela je prostrana garaža, a izvan ovog prostora traženi povrtnjak u ograđenom prostoru gdje vlasnici uzgajaju vlastito povrće i voće. Velika klizna vrata daju mogućnost spajanja vanjskih i unutarnjih prostora na slobodan način za zabavu ili zatvaranja kako bi se uklonili iz vidika manje slikoviti elementi svakodnevnog života kao što su kante, bicikli i kompost.
