Pri preuređenju obiteljske kuće iz 1960-ih godina na Jabukovcu u sjevernom dijelu Zagreba ostvareno je jedno divno spiralno stubište. Da bi dobili više svjetlosti u interijeru, organizirali poglede prema okolini, a najviše kako bi napravili ambijent ili otkrili njezin unutrašnji prostor, neveliku su kuću arhitekti ureda IVANIŠIN. KABASHI. ARHITEKTI izbušili sa strana i odozgo velikim otvorima, promijenili joj “kožu” tako što su je obložili fasadnom opekom, te u njezin centar umjesto običnog drvenog stubišta umetnuli spiralno stubište koje vodi od suterena do prvog kata.
Zašto se takvo stepenište idealno uklopilo?
- Prostor u koji smo ugradili veliko spiralno stubište razmjerno je uska, šuplja kvadratna prizma visoka oko deset metara, nad kojom je šuplji krnji stožac i nad njim široka plastična kupola koja propušta pljusak svjetlosti odozgo u taj šuplji volumen i koja se razlijeva po interijeru kroz veće i manje otvore sa strana. Uzak i visok prostor pun je svjetlosti, a pun je i spiralnog stubišta..., u prizmi upisan valjak, kretanje gore i dolje oko vertikalne osi, ravne i zakrivljene plohe koje se gotovo dodiruju... - opisuje arhitekt Krunoslav Ivanišin, koji smatra da su tu uspjeli postići vrlo izražene prostorne odnose, atmosferu, mali spektakl, doživljaj iz oblika, a to je ono što čini arhitekturu.
Stubište je prostorno težište kuće, sve se doslovno odvija oko njega, pokret je tu i kad svi miruju.
Pitamo arhitekta koja je tajna spiralnih stepeništa, odnosno što je kod njih privlačno?
- Okomito kretanje kod njih je izraženije nego kod ‘običnih’ pravocrtnih stubišta kojima se zapravo krećemo po kosini. Kad uzlazimo ili silazimo spiralnim stubištem, kružimo oko okomite osi spirale. Doživljaj kretanja odnosno prostora u kretanju je bitno drukčiji. To je najvažnija njihova tajna. K tome su i vizualno privlačna, možda stoga što su sličnija stvarima koje vidimo u prirodi oko nas poput nekih biljaka, puževa ili atmosferskih pojava, nego stubišta sastavljena iz ravnih dijelova - odgovara Ivanišin.
Stubište u ovoj kući, njegova konstrukcija napravljena je iz prst debelih čeličnih limova, a čine ju unutrašnja i vanjska spirala. One ujedno predstavljaju i unutrašnju odnosno vanjsku ogradu stubišta, a spojene su čeličnim pločama u obliku kriški neke torte koje su ujedno stube.
- Ti limovi i ploče skrojeni su i provizorno sastavljeni u radionici, a potom rastavljeni i ponovno spojeni varenjem na svom mjestu u kući. Kad je konstrukcija bila gotova, obojali smo ju sjajnim bijelim lakom kako bismo istaknuli sitne nepravilnosti nastale varenjem i brušenjem, da ostane vidljiv trag ljudskog rada. Nagazne plohe su od svijetle hrastovine. Sve skupa jednostavno izgleda, ali nije bilo sasvim jednostavno nacrtati i potom izvesti - kaže arhitekt.
Osim čeličnog lima, ovo bijelo stubište domaći je proizvod.
- Kod nas se svašta može napraviti pa tako i spiralno stubište. Komu se obratiti, ovisi o materijalu, dimenzijama, raspoloživom vremenu i sredstvima - zaključuje Krunoslav Ivanišin.
