zgrada Drage Galića

Sretni prostori: Dvoetažni stan tročlane obitelji u centru Zagreba uređen bez greške

Mnogi koji zgradu znaju samo izvana niti ne pomišljaju kakvi se atraktivni stanovi kriju u njezinoj unutrašnjosti
Zgrada Drage Galića

Zgrada u Vukovarskoj 43-43a u Zagrebu, koja je bila posljednji ostvareni projekt hrvatskog arhitekta Drage Galića, ima izuzetne dvoetažne stanove s dugačkim tzv. razvučenim prozorima.

Nastala je prema uzoru na zgradu Unité d’habitation u Marseilleu velikog Le Corbusiera, ali naš je Drago Galić u svoju verziju unio drukčiji koncept stanovanja. Galić je promišljao obiteljsko stanovanje i svoje je znanje prenio u velike stambene objekte, pa tako i u ovu betonsku, samo naizgled grubu građevinu.

POGLEDAJTE VIDEO!

Stanove je orijentirao u smjeru sjever - jug prema zagrebačkoj tradiciji stanovanja, dok su oni kod Le Corbusiera istok - zapad uz nekoliko na južnoj strani. Galić je kvalitetan prostor u rasporedu stana odvojio za kuhinju, a u “originalu” je ona gotovo nevažna, mala i tamna prostorija.

Nažalost, mnogi stanovi u toj zgradi u Vukovarskoj su prekrojeni, rijetko je koji sačuvao stari raspored i dio opreme stana iz vremena kad je sagrađena, 1959. godine. Jedan takav u konceptu originalan stan u vlasništvu je obitelj Mikić koja se nedavno uselila i time ispunila san.

- Prije devet godina posjetio sam jednog arhitekta koji ovdje stanuje i ugodno sam se iznenadio. Znao sam prije za samu zgradu i koncept stana tri sobe u dvije etaže i u 100 kvadrata, a u našem slučaju to su spavaća, dječja i veliki dnevni boravak. Sve to, uz otvoreni, ali ipak donekle udaljeni pogled iz dnevnog boravka na aveniju, jako mi se svidjelo. Nismo tražili stan, živjeli smo u novouređenom stanu na Horvatovcu, ali rekao sam mu da ako čuje da netko prodaje stan u zgradi, neka mi obavezno javi - rekao je Vladimir Mikić, vlasnik Intere, poznatog dizajnerskog izložbeno-prodajnog prostora u Ilici.

Nakon nekog vremena pružila se prilika da kupe upravo jedan rasporedom dobro očuvan dvoetažni stan. U prizemlju su dnevni boravak, kuhinja, špajza i toalet, a na prvom katu dvije spavaće sobe, kupaonica i garderoba. I što ih je razveselilo, pokazalo se da je ispod linoleuma u kuhinji sačuvan originalni pod od teraco kamena od kojega je napravljena i otvorena konzolna kuhinjska radna površina.

- Dosta smo se namučili oko obnove prozora na južnoj strani pročelja, odnosno stolarije koju smo zadržali u originalu, a za izolaciju smo dodali gumu između drvenih profila. Obnovili smo i drvene rolete - priča Mikić.

Vlasnici su stan opremili namještajem koji su skupljali godinama, nastojeći pritom da većina odgovara vremenu kada je zgrada sagrađena te je stilski uglavnom prilagođen godinama neoavangarde.

- Namještaj smo kupovali preko jedne danske aukcijske kuće, ali i preko Njuškala. Evo, originalne stolice Thonet našli smo preko Njuškala, njih šest za 1000 kuna, bile su rastavljene i probušenih sjedala. To su bile omiljene stolice Le Corbusiera za koje je jednom rekao da su najbolje - objašnjava Mikić.

Dio namještaja u stanu iz njegova je salona Intera, primjerice kuhinjski stol je Element iz kolekcije koju su za njih napravili dizajneri Numen/For Use. Nekoliko je stolica u stanu Rex Kralj. Sve slike u stanu također odgovaraju razdoblju gradnje zgrade, izuzetak je nekoliko djela slikara Danijela Srdareva. Jedna njegova slika nalazi se uz krevet u spavaćoj sobi, druga je u dnevnom boravku, a zanimljiv je rad i dječji ormar čiju je prednju stranu on oslikao. Mnogo je zanimljivih detalja u stanu, raznih monografija, fotografija Helmuta Newtona, mogila... U dnevnom boravku se ističe divna polica iz 1948. godine danskog dizajnera Poula Cadoviusa. Izrađena je od ružina drva i riječ je o jednom od prvih ikada napravljenih zidnih sistema.

U stanu su i autentični crni prekidači koji prilikom paljenja ili gašenja karakteristično klikaju.

- Prekidači, utičnice i grla za žarulje su bakelitni, a jedna njemačka tvrtka još ih i danas proizvodi na stari način - kaže Vladimir Mikić.

Iako je tijekom našeg posjeta bila velika vrućina, u stanu sa staklenim pročeljem bilo je ugodno. Uglavnom zbog betonskih brisoleja koji su dio pročelja. U blizini je velika prometnica, ali u stanu nije bučno. Možda bi jedini nedostatak mogao biti to što stan nema balkon, iako katovi imaju dugačke, razmjerno velike zajedničke ulazne terase. Ono što su Galićeva i Le Corbusierova zgrada imale na početku zajednička je terasa na krovu, no u zagrebačkoj verziji ona se gotovo ne koristi.

Zgrada u Marseilleu ima na vrhu dječji vrtić, bazen, teretanu, trim-stazu i atelijer za umjetničke radionice za djecu te je mjesto održavanja izložbi i povremenih kazališnih nastupa. Zgradu Drage Galića uskoro čeka obnova.

- Otvoreno pitanje za struku je kad jednom dođe do obnove pročelja, je li moguća zamjena drva aluminijem dobar izbor - zaključuje Vladimir Mikić.

Razlike u zgradama Le Corbusiera i Galića izlaze iz njihovih životnih načela.

- Dok je Le Corbusier težio novom, suvremenom konceptu obitelji i projektirao stanove za jednu do sedam osoba, Galić se plaho držao tradicionalnog koncepta obitelji. Njegovi stanovi u zgradi u Vukovarskoj 43-43a odišu duhom uobičajene obiteljske kuće - smatra Vedran Ivanković, docent na zagrebačkom Arhitektonskom fakultetu.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
27. studeni 2020 22:53