Stan dizajnera Bojana Drezgića

“Svaki put kad me netko pita u kakvom bih stanu živio, odgovaram – u Bojanovom! Taj lik ima najbolji stan, u tako malo prostora uspio je ugurati sve što je potrebno. To je nešto najbolje što sam u životu vidio”, kao iz topa ispalio je jednom dizajner i ilustrator Luka Vucić u našem društvu.

– Ozbiljno??? A tko je on, gdje je, što, kako, kada, zašto… – iste sekunde izrešetali smo ga pitanjima i doznali da je riječ o 27-godišnjem produkt-dizajneru Bojanu Drezgiću iz Zagreba, koji je nedavno iz temelja preuredio stan i uselio se u njega. Gotovo na blef uputili se prema zagrebačkom Jarunu. Jer, kada netko s tolikim oduševljenjem opisuje nečiji životni prostor, valjda ne može biti loš. Dobro, uvijek postoji doza sumnje jer su njih dvoje dobri prijatelji pa je Lukin dojam subjektivan, ali nekako smo predosjetili da ćemo ući u zanimljiv, dizajnerski, čist, prozračan, minimalistički stan, s dosta detalja, ma reći ćemo – u muški stan s karakterom. Tako je i bilo.

U samo 35 kvadrata stana na četvrtom katu stambene zgrade smješteni su kupaonica, kuhinja povezana s blagavaonicom i dnevnim boravkom, radni kutak odvojen policama i spavaća soba. Kroz zajedničku prostoriju prodire puno dnevnog svjetla, čim uđete u stan uočava se šaljiva zidna ilustracija kamina s patuljkom te kuhinja nešto veća u odnosu na površinu stana. I uzmemo li u obzir da smo ušli u muški stan. No, prevarili smo se, ali to ćemo saznati kasnije.

Prije svega, zanimalo nas je zašto se odlučio preseliti i što je utjecalo na kupnju ovog stana. Odgovor je bio očekivan: lokacija, lokacija i opet lokacija. I nekoliko osobnih razloga koji se, naravno, vežu uz lokaciju. Bojan, naime, cijeli život živi u Staglišću, u tom kvartu mu žive i roditelji, a možda još važnije – i svi prijatelji.

– Cijeli sam život u tom kvartu i slobodno ga mogu zvati svojim jer su u blizini roditelji i brat s kojim sam dijelio sobu pa je njegova tinejdžerska faza bila još jedan poticaj za iseljenje. Odlučio sam da je vrijeme da se osamostalim i uselim u svoj novi dom. Već gotovo godinu dana živim sam i to mi apsolutno odgovara, mnogo radim i sam određujem ritam koji mi odgovara – kaže Bojan.

Stan je kupio prije tri godine i dugo ga projektirao, uređivao i opremao. Nas su zanimali detalji. – Prvo sam proveo nekoliko mjeseci razrađujući svaki detalj u stanu, a nakon toga sam si obećao da više nikada neću projektirati sebi! I onda je počelo lagano preuređenje. Lagano zato što sam htio da sve bude po mom planu, a i financijski sam se morao prilagođavati – kaže i dodaje da nije bio oduševljen onime što je vidio kad je prvi put ušao u stan.

Zatečeno stanje, loš raspored, mnogo vrata i drvenih pregrada te činjenica da je bilo jako malo svjetlosti u njemu potaknuli su ga krene od početka, od nule. Uz pomoć prijatelja iz kvarta stan je “rastavio” u jednom danu i radovi su počeli. Nove instalacije, novi pod, novi prozori… I stan je dobio potpuno novi raspored i novi izgled.

– Bilo mi je važno da stan ima dosta prirodnog svjetla, zato su i te pregradne police prozračne, a vrata od sobe staklena. Glavna je ideja bila dobiti ‘open space’, stan koji ima dobru komunikaciju, a jednostavnim pregradama naglasiti intimni i radni dio – kaže.

Mi ćemo krenuti od dominantnog dijela – kuhinje. Budući da Bojan voli kuhati i uživa u tome (zapravo kaže da mu je to na neki način odmor), detaljno je osmišljavao taj dio stana. Organizacija kuhinje je školska: hladnjak – radna ploča – sudoper – radna ploča – ploča za kuhanje, a posebno je zanimljiva radna ploča od granita impregniranog zaštitnim slojem protiv masnoće i vode.

Sam je osmislio rješenja za ventilaciju kupaonice i ormarića za “starke”

– Materijal je odličan za pripremu hrane jer ga mogu koristiti kao ploču za rezanje i za odlaganje vrućih predmeta – kaže.

Budući da nije ljubitelj ručkica i sličnih elemenata na pokućstvu, to je izbjegao. Produžio je fronte gornjih elemenata za centimetar i pol, a na donjim elementima postavio uvučene lajsne za otvaranje. To je primijenio na svim vratima.

– Volim čiste i jednostavne plohe, a i lakše ih održavam – ističe.

Zanimljiv je i ventilacijski stup u sredini kuhinje, obučen u isti granit kao i radna ploča, zatim ploča za kuhanje atipičnih dimenzija (35×90 cm) te napa velike usisne snage koja istodobno tiho radi, koja se u prostor uklopila kao jedna od instalacija. Širokim šankom s pločom za kuhanje, što je omogućilo ugradnju pećnice s jedne strane, te minibar i police za čaše s vanjske strane, kuhinja je odvojena od blagavaonice.

Blagovaonica je, pak, policama odvojena od radnog kutka. A predmeti na tim policama otkrivaju tko je Bojan, čime se bavi i što voli: sve je puno knjiga o dizajnu, svoje je mjesto našla i kuharica te koktel-knjiga, a izloženo je na desetke njegovih radova tijekom studija. Iako na pitanje čime se bavi ima dugačak popis odgovora…

Trenutačno je zaposlen u očevoj tvrtki kao projektant, ali obavlja i druge poslove prema potrebi, a ujedno je i predsjednik udruge Kreator koja se bavi intelektualnim, društvenim i kulturnim razvojem mladih afirmiranih i neafirmiranih umjetnika, s ciljem da posluži kao odskočna daska svima koji žele predstaviti neku vrstu svog izričaja. Radio je i kao asistent scenografa u seriji “Nedjeljom ujutro, subotom navečer” zahvaljujući svojem kolegi Ivanu Veljači, dok je sa Ivanom Bartoničekom i Josipom Sučijom, svojim najboljim prijateljima, pokrenuo inicijativu za tvrtku koja će se baviti gospodarskim razvojem kroz pružanje pomoći svima koji žele doći do sredstava koja će omogućiti pokretanje vlastitih inicijativa i razvojnih projekata, pod nazivom Kreator razvoja za poslovno savjetovanje.

– Iako sve navedeno daje sliku jedne vrlo opširne priče, uspijevam u svim tim poslovima naći način da se bavim kreativnim i zabavnim, što mi i sama struka nosi. U slobodno vrijeme radim i često mi je hobi posao. Zaista uživam u tome, u komunikaciji s ljudima, upoznavanju novih ljudi, osjećam se najispunjenijim dok sam aktivan i zato vrlo rijetko imam potrebu stati i odmarati se u onom klasičnom smislu – kaže.

Bojan voli kuhati pa je dominantan dio stana upravo kuhinja s radnom pločom i ventilacijskim stupom obučenim u granit

No, vratimo se stanu. U svim prostorijama prevladava bijela boja, svo je pokućstvo izrađeno od bijelog iverala, a i zidovi su bijeli. Time, ističe Bojan, detalji dolaze do izražaja. To su zidne naljepnice koje je sam izradio, poput vješalica u hodniku te kamina i patuljka Mladena. Riječ je o “čuvaru stana dok Bojana nema doma”. Tu su i detalji za koje je posebno vezan, poput gitare bez žica koju mu je ujak darovao dok je bio klinac i kojemu je obećao da će je naučiti svirati. Ono što nedostaje u stanu su slike, a jedini je razlog to što je obećao dobroj prijateljici BooBoo da je to njezin prostor za izražavanje (i još je čeka!).

Jedini ukras tog tipa je Lackovićevo djelo koje je dobio na dar od majke, a kaže da se uklapa u njegov koncept uređenja jer voli ubaciti pokoje stare, kako ih on zove, predmete s karakterom. To su gitara, stari gramofon, ploče i telefon, koji se nalaze u kutu dnevnog boravka. Iz tog je razloga odlučio zadržati i barem jedan stari element stana, a to je portafon kod ulaznih vrata.

Gotovo sav namještaj u stanu rađen je po mjeri, kutna garnitura u boravku (koja je stala u prostor doslovno na milimetar) i stol u blagovaonici su kupljeni, dok je stolce u blagovaonici, s potpisom svoga bivšeg profesora Mladena Orešića, dobio na dar od oca.

Ne smijemo izostaviti ni rasvjetu koja je vođena idejom uštede energije, zbog čega su sve žarulje LED ili štedne. Također, eksperiment s kubusom u dnevnom boravku pokazao se učinkovitim jer je htio napraviti dnevni boravak koji može mijenjati atmosferu uz pomoć intenziteta svjetla, a to je postigao sa četiri kubusa različitih dimenzija oko kojih su LED trake. Svaki se kubus pali zasebno i na taj se način određuje količinu svjetla tj. ugođaj koji mu je potreban.

U spavaćoj sobi ponosan je na krevet s uvučenim nogama pa daje dojam da lebdi, dok je u kupaonici, površine nešto više od četiri četvorna metra, uspješno eksperimentirao.

– Dugo sam je projektirao jer je mala pa sam je morao maksimalno iskoristiti i dobiti dojam komforne kupaonice s velikim umivaonikom, ugradbenim kotlićem s visećom školjkom, staklenom tuš-kabinom, četiri ormarića i dva velika ogledala koja dodatno otvaraju prostor. Eksperiment u kupaonici su završni rubovi tj. cokl koji je zakrivljen jer su pločice pogodne za krivulje. Rubovi su u ravnini sa zidom, a na taj sam način spriječio zadržavanje prašine na vrhu cokla i omogućio njihovo lakše održavanje. Ostatak kupaonice premazan je lateks bijelom vodootpornom bojom – kaže.

Još jedno odlično rješenje primijenio je na ormariću za cipele – u njegovom slučaju starke – kod ulaznih vrata, a to je ventilacijski otvor na vrhu kojim se izoliraju miomirisi. Na to je pazio u cijelom stanu, pogledamo li i jaku napu te jaku ventilaciju u kupaonici.

No, dobro, ima li stan uopće mana, zanimalo nas je na kraju.

– Jedina je mana što se nalazi na četvrtom katu bez dizala, ali to kompenziram pogledom, svako jutro uz kavu na tom istom prozoru gledam krovove susjednih zgrada i Sljeme, to mi je postao smirujući ritual buđenja – zaključio je Bojan.