Kada su arhitekti Marko Gusić i Mario Grgurev ušli u stan od 40 kvadrata u zagrebačkoj Petrinjskoj ulici, odmah su shvatili da će projekt koji je pred njima biti istodobno izazovan i zahtjevan. Zadatak? Pretvoriti jednosoban stan u funkcionalni ured s fleksibilnim brojem radnika od minimalno dva do, u ekstremnim slučajevima, osam.
- Kad smo pregledali zatečeni prostor, uočili smo nekoliko mana, ali i mnoge prednosti i mogućnosti koje pruža. Ono što je svakako bila prednost jest to što je mali stan većim dijelom jako dobro osvijetljen. Primjerice, glavna soba u stanu ima odličan protok dnevnog svjetla kroz veliki prozor orijentiran na zapad, a pretprostor je osvijetljen samo preko kupaonice s protezom staklene opeke koja u skučenu kuhinju i hodnik jedina unosi dnevno svjetlo. Najveća je mana, naravno, manjak kvadrata - kažu arhitekti i dodaju da prevelike adaptacije nije bilo jer se razmještaj soba nije mogao mijenjati zbog nosive strukture zgrade.
- Najveće promjene bile su vezane za električne priključke kojih je bilo znatno više za jedan operativni uredski prostor - komentiraju.
Dojam finalnog rezultata je ugodan, praktičan i moderan poslovni prostor čija središnja prostorija, iako nevelike kvadrature, bez ikakvoga namještaja djeluje veliko i prostrano.
- Kako nismo htjeli pasti u zamku da pogrešnim odabirom boja vizualno smanjimo prostor, namještaj smo ciljano birali i napravili u bijeloj boji. Zbog fleksibilnosti ureda koji svakodnevno mijenja broj ljudi, namještaj je pomičan. Isto tako, važno je bilo ostaviti što više tlocrta otvoreno za razne scenarije korištenja i razmještaj istih stolova.
Glavni korak u tom smjeru bilo je premještanje što više predmeta na zidove sobe. Polaganjem polica u rasteru omogućili smo oslobađanje vrijedne kvadrature sobe i ujedno dobili atraktor prostora cijelog ureda. U predsoblju smo skučenost prostora pokušali uvećati ogledalom od pleksiglasa koje se proteže uzduž hodnika do male blagovaonice. Ono zbog nadsvjetla iznad kupaonice osvjetljava i otvara hodnik, koji je postao vizualno dvostruko veći. Zatečena rasvjeta bila nam je simpatična sa svojim 'ready-made' šarmom pa smo odlučili zadržati tu ideju i u modernoj varijanti postaviti je i u pretprostoru. Temelji se na ideji razgranatih visilica koje se mogu objesiti na bilo koju točku u prostoru. Tako se sadašnja kompozicija može po želji ili potrebi korisnika ureda promijeniti kad treba, uz malu upotrebu sredstava - objašnjavaju mladi arhitekti.
Arhitektonski dvojac uspio je završiti projekt s budžetom od "samo" 50.000 kuna.
Za kraj, upitali smo ih čime su najzadovoljniji, a što bi eventualno napravili drukčije?
- Najzadovoljniji smo sačuvanim dojmom svjetlosti i prostranosti te fleksibilnošću. Nadalje, zadovoljni smo i s pozicijom i kompozicijom polica te s vizurnim proširivanjem predsoblja. Ostvarili smo s malo sredstava temeljne zahtjeve investitora. Moramo priznati da smo puno toga na ovom projektu naučili za neke buduće poslove. Zlatno pravilo i velika škola jest da se i najmanji arhitektonski zahvati trebaju tretirati vrlo ozbiljno. Nikako kao usputni zadatak - zaključuju Marko Gusić i Mario Grgurev
Foto: Marko Gusić
