Zagrepčanki Mirni Kuharić, vlasnici manje dvorišne kuće u Novoj Vesi 84/1, život se značajno promijenio nakon potresa prije godinu dana jer je situacija u kojoj se nalazi i dalje neizvjesna i opasna, iako je prošlo toliko vremena.
Gotovo svakodnevno živi u opasnosti od urušavanja susjedne dvorišne zgrade na broju 82/1 na njezinu kuću i prolaz kojim izlazi na ulicu, kojim se koriste i drugi stanari objekata u istom dvorištu. Tijekom zagrebačkog i petrinjskog potresa dio se već urušio, a nestabilni cigleni zidovi susjedne zgrade ostali su prijetnja.
POMOĆ BBB-A
Scenarij je kao iz more koju bi najbolje opisao Kafka. U sličnoj su situaciji nakon potresa još uvijek mnogi Zagrepčani, a navodno i dobar dio stanara Nove Vesi, koji u slučaju da se bore s mnogo suvlasnika zbog zajedničke ili zbog tuđe imovine doslovno uđu u priču bez kraja. Ako u tome očekuju pomoć državnih i gradskih ustanova, upadaju uglavnom u dodatnu dramu.
U slučaju Nove Vesi 84/1 s jedne su strane vlasnici susjedne kuće koji ne mare dovoljno što njihova imovina životno ugrožava druge, a s druge su strane državne i gradske institucije koje se godinu dana ne mogu dogovoriti tko je nadležan da riješi slučaj kad vlasnici te ruševine ne reagiraju. Komunalna služba Grada Zagreba i građevinska inspekcija mjesecima prebacuju lopticu jedni drugima, barem u dopisima koji dostavljaju Mirni Kuharić, ali i nama.
Sve je počelo kobnog 22. ožujka prošle godine potresom u Zagrebu.
- Na moju kuću i prolaz prema ulici srušile su se cigle dvorišne susjedne zgrade koja je već bila dotrajala, s njezina vrha koji se doslovno rastvorio. Razbile su prozor, dio staklenih vrata, dio krova, tendu... Zvala sam mnoge, a došli su samo Bad Blue Boysi koji su očistili krov od cigli te stavili ceradu za zaštitu od snijega i kiše - priča Mirna Kuharić i dodaje da se tih dana još sve moglo donekle razumjeti zbog kaotične situacije nakon potresa.
Snimatelj Viktor Sarić, koji je svoje usluge stavio na raspolaganje kao donaciju Zagrepčanima, snimio je tada susjednu zgradu, njezinu kućicu i prolaz dronom. Snimke iz zraka, koje je dobila, otkrivaju da je situacija još gora nego što se činila.
NERIJEŠENI ODNOSI
- Kako nisam mogla dobiti odgovor ni od koga, iz straha sam se preselila na dva mjeseca. Dulje nisam mogla to financirati pa sam se vratila. Moja je kuća lani u svibnju dobila žutu oznaku s napomenom statičara: "Objekt je uporabljiv, ali prijeti urušavanje susjednog objekta. Potrebno hitno intervenirati te osigurati susjedni objekt!" Nakon toga sam angažirala i sudskog vještaka koji je detaljnije zaključio da je susjedni objekt životna ugroza - kaže Mirna Kuharić.
No susjedi, kojih je deset vlasnika, na to ne reagiraju, a nemaju ni upravitelja zgrade. Pozvala ih je odmah i pokazala im situaciju iz svog dvorišta, no samo jedan od njih platio joj je popravak jednog krovnog prozora i otad do danas - ništa. Točnije, do prije nekoliko dana kada joj je jedan od suvlasnika te zgrade javio da je podnesen neki dokument Zavodu za spomenike. Kako neslužbeno saznajemo, riječ je o lošim odnosima među suvlasnicima, ali to, naravno, nije opravdanje. Mirna Kuharić angažirala je odvjetnika.
- Ne bih rekao da se radi o zlobi, nego o neriješenim suvlasničkim odnosima kojih je mnogo u Hrvatskoj. Ljudi u drugim državama nisu tako pasivni prema svojem vlasništvu. Drugdje se kažnjava inercija oko dužnosti koje proizlaze iz vlasničkog prava - kaže Luka Kurjan, odvjetnik, koji za klijenticu nije još pokrenuo privatnu tužbu jer smatra da to, s obzirom na broj vlasnika susjedne kuće, ne može dovesti do brzog rezultata koji je ovdje nužan.
Od svibnja prošle godine s ovim su slučajem upoznati građevinska inspekcija, komunalna služba Grada Zagreba i Zavod za zaštitu spomenika kulture Zagreba, kojima je poslana dokumentacija s nalazom sudskog vještaka. Komunalci su prvo odgovorili da nisu nadležni jer se radi o spomeničkoj zoni u kojoj nemaju mogućnost rušenja te da je prijava dostavljena građevinskoj inspekciji u Zagrebu.
OČITOVANJA
Gradski Zavod za zaštitu spomenika Mirni Kuharić odgovara u srpnju dopisom da je moguće na susjednoj građevini "pristupiti potrebnim radovima uklanjanja i razgradnje oštećenih dijelova zgrade i radova zaštite kako bi se osigurali uvjeti za daljnje postupanje i spriječila ugroza za susjednu česticu". Za radove je potrebno ishoditi odobrenja na temelju tehničke dokumentacije. No, kako ona nije vlasnik, ne može ništa. Taj je dokument, kao i ostali, proslijeđen i vlasnicima susjednog objekta, no oni joj ništa konkretno ne javljaju dok mjeseci prolaze. Nisu joj čak ponudili postaviti skelu na dvorište, odnosno oko njihove ruševne kuće, što je inače minimum i što se u gradu obično radi dok se čekaju radovi na obnovi. Skelu nije postavio ni Grad Zagreb, niti je naložio postavljanje.
- Osobno od građevinske inspekcije nisam do danas dobila odgovor, a kad se moj odvjetnik na to požalio državnom pravobranitelju, njemu su iz građevinske odgovorili da se dimnjak na susjednoj zgradi može riješiti preko Fonda za obnovu. Koji dimnjak? Da, imaju oni oštećenja na dimnjaku, ali nije u tome stvar. Zgrada pokraj moje nije moje vlasništvo i ja se ne mogu njome baviti, to mogu samo vlasnici, a ako oni to ne rade ili odugovlače ovako dugo i ne poštuju zakon, onda je valjda nadležna država - pita se Mirna Kuharić.
Gradski ured za prostorno uređenje i Odjel za komunalno redarstvo u dopisima iz svibnja prošle i siječnja ove godine navode da je Odjel za komunalno redarstvo otklonio svoju nadležnost u ovom predmetu, a čemu se priklonio i Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode.
- Prema njihovim dopisima i citiranju zakona jasno ispada da je građevinska inspekcija nadležna za donošenje rješenja za uklanjanje ove građevine ako vlasnici ne otklone oštećenja te su isti dužni na trošak vlasnika putem treće osobe otkloniti oštećenja. O tome sam ih više puta obavještavao, kao i što ih je o tome obavijestio Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode. Posljednji dopis Zavod im je poslao u siječnju ove godine - ističe odvjetnik Luka Kurjan.
Međutim, na upit Jutarnjeg lista iz ovog mjeseca građevinska inspekcija ne odgovara očitovanjem o samom slučaju, nego samo da su takve građevine u nadležnosti komunalnih redara Grada Zagreba.
"Člankom 52. Zakona o građevinskoj inspekciji propisano je da u provedbi nadzora komunalni redar rješenjem naređuje vlasniku zemljišta, odnosno nositelju prava građenja uklanjanje ruševine zgrade", piše u odgovoru Državnog inspektorata.
LOŠA KOMUNIKACIJA
Međutim, komunalni radari imaju još jedan argument zašto oni nisu te u svom odgovoru Mirni Kuharić i njezinu odvjetniku pišu: "Komunalni redar ne može postupati ni temeljem članka 53. stavka 1. Zakona o građevinskoj inspekciji, kojim se propisuje da u provedbi nadzora komunalni redar rješenjem naređuje vlasniku otklanjanje oštećenja pročelja ili pokrova postojeće zgrade koja nisu nosiva konstrukcija, a zbog kojih postoji opasnost za ljude, budući da se radi o oštećenjima nosivog zida, a ne pročelja".
U međuvremenu se dogodio petrinjski potres i još je cigli palo sa sporne zgrade u susjedno dvorište. Mirna Kuharić prošli je mjesec dobila i novu, sada crvenu oznaku nakon novog pregleda - neupotrebljivo zbog opasne građevine u susjedstvu. No, to i dalje kao da ništa ne znači.
I kakvu to sporu i lošu komunikaciju imaju građevinska inspekcija i Grad Zagreb? Umjesto da uklone opasnost i to naplate vlasnicima ili barem da se koordiniraju i utvrde čija je nadležnost ovakav slučaj. Jer, najlakše je reći da su za to krivi suvlasnici, što naravno jesu, ali netko je moćan, a to je država, vlasnicima općenito omogućio i tolerirao da im vlasništvo propada do ove mjere da se s potresom ruši kao perce. I netko je prešutno još puno prije potresa odobrio da se Zakon o vlasništvu i slični zakoni vezani uz nekretnine, koji su propisani, ne poštuju i ne provode do slučaja kao što je ovaj, kao i da se bespravno gradi bez većih posljedica. Mirna Kuharić "kažnjena" je, iako se prema svojoj imovini odnosila kako treba.
