Villa Yania smjestila se u Ližnjanu i zaista je poseban objekt. Na prvi pogled impresionira njena prozračnost - riječ je o jednokatnici na kojoj odmah u oči upadaju veliki otvori koji sugeriraju da je za lijepih dana boravak u kući, zbog puno prirodnog svjetla, božanstven. Tu su i bazen te popločano dvorište u kojem se može sunčati, roštiljati ili jednostavno provoditi vrijeme vani.
Nikad, gledajući tu vilu, promatrač ne bi mogao zamisliti kako je sve to izgledalo prije dvije godine. Njen vlasnik Aljoša Dadić počeo je zaista od nule i na njenoj izgradnji i uređenju radio je nešto više od godinu i pol. Sve je počelo kad su on i njegova majka zasukali rukave i očistili 500 kvadrata velik teren od svega što je tamo bilo: žbunja, drva, smeća... Potom je slijedila izgradnja temelja i malo po malo počela je nastajati kuća. Aljoša nije samo prepustio sve majstorima koje je angažirao, kako to neki rade. On je od početka do kraja bio uključen u baš svaku etapu rada, jer je odlučio da sve što se ugrađuje u kuću mora proći kroz njegove ruke. Tako je i bilo.
SVE RADILI DVA PUTA
- Kuću sam zapravo gradio sam, ali je u biti uz mene bila cijela obitelj: supruga Seija, majka, ujaci, stričevi. Zvuči smiješno, ali skoro sve smo radili dva puta. Toliko se ta kuća opirala. Najlakši su bili prvi građanski radovi. Jedan majstor betonira i stavlja armature, dečki usporedno vuku struju, vuku vodu za bazen i sve ide po planu... Naravno da je najteže bilo kad smo počeli probijati sve moguće rokove, iako i danas tvrdim da je kuća mogla biti za šest do devet mjeseci gotova... Da su se zvijezde u Hrvatskoj posložile, ali eto, nama se to nije dogodilo - pojašnjava Aljoša.
Njegov je san bio da kuća ima veliki dnevni boravak s blagovaonicom i kuhinjom te da to bude spojeno s vanjskom terasom, vanjskom kuhinjom i bazenom. Na neki način htio je postići da se, ako gost to poželi, lako izbrišu granice između kuće i prirode koja ga okružuje. Upravo inzistiranje na tome ovu je kuću učinilo posebnom. Istovremeno, Aljoša je htio da prostor bude vizualno čist, a ujedno dinamičan i jedinstven. Nije to bilo nimalo lako postići, ali mu je pošlo za rukom.
TEŠKE ZAVJESE
- Važan mi je bio dio u kojem su spojene kuhinja, blagovaonica i kuhinja, koja je također smještena u prizemlju. Tu gosti provode najviše vremena i smatram da se oni tu cijelo vrijeme moraju osjećati ugodno, zaštićeno i dobro. A opet, s druge strane, prostor mora biti ugodan baš svima koji u njemu borave, bez obzira na to koliko im je godina. Naravno da nije lako urediti prostor koji bi usrećio baš sve koji su u njemu, ali meni je to bio cilj - pojašnjava Aljoša i dodaje da, premda su jaki aduti kuće velika balkonska vrata i staklena stijena, nema nikakve brige da bi gostima moglo smetati previše svjetla. Uz sva stakla nalaze se teške zavjese koje u potpunosti mogu blokirati svjetlo.
Kuća ima 130 kvadrata, a u njoj ugodno može boraviti desetero gostiju kojima su na raspolaganju četiri spavaće sobe, smještene na katu. Sve one obiluju drvom, a prostor je pun svjetla. Cilj je bio osigurati pogled na more, pa je tako kat oblikovan kao da se na njemu nalaze četiri promatračnice, smještene jedna uz drugu. U prizemlju je također sve puno drva i oku ugodnih tonova, pa je opći dojam izuzetno ugodan.
Vlasnik posebno ističe staklenu stijenu dugu 12 metara, od koje se polovina otvara. Kad se to napravi, dnevni boravak i kuhinja se spajaju s vanjskom terasom. Dio kuhinje ima pomične kotače kojima je lako manevrirati i prebaciti ih tamo gdje je potrebno. Zbog toga je lako objedovati u kuhinji, ali i u dnevnom boravku ili pak vani. Zapravo, cijela je kuća napravljena tako da je na neki način orijentirana prema vani, pa gosta kao da potiče da što više vremena provodi na svježem zraku.
- Pored kuće je mali travnjak gdje se po želji gosta mogu postaviti badminton, mali nogomet, biljar ili stol za dječju igru. Vanjska kuhinja ima ploču za rad, roštilj i umivaonik, a uskoro će dolje biti i frižider. Tako možemo pripremiti svu hranu vani, bez da uđemo u kuću, a to je nešto što je danas traženo - pojašnjava Aljoša.
JASNI NACRTI
Arhitekt Dario Šišak iz Veda Art Studija, koji je radio na kući, kaže da je u cijelom projektu najlakše bilo stvoriti prvu skicu. Ona je nastala doslovno u jednom dahu. Na kraju se, ponosno ističe, finalni proizvod, kuća koja danas postoji, od prvog nacrta razlikuje u svega nekoliko detalja. Takvo što zaista je rijetkost.
- Najteže je bilo prevesti taj rukom crtani draft u stvarnost, tj. napraviti dovoljno jasne nacrte da bi izvođači mogli što lakše odraditi svoj posao. Na kući je puno detalja, skrivenih tehničkih rješenja koja su nam u procesu gradnje zadavala mnogo briga. Ali na kraju smo uspjeli u svim ciljevima koje smo si u startu zadali - pojašnjava Šišak.
