Ljubav, predanost i godine rada zaslužne su za uspješan rad i prepoznatljivost obrta Svijeće Vatovac. Dekorativne svijeće ova obitelj izrađuje već 77 godina, od davne 1937. Svaka od njih izrađena je ručno i u nju je uloženo mnogo truda. Upravo je to bila nit vodilja za uređenje showrooma Vatovac.
– S obzirom na to da je naglasak stavljen na ručnu izradu, u skladu s tim smo uredili prostor i namještaj. Bijele police i stolovi rađeni su ručno, u shabby chic stilu. Cilj nam je bio urediti izložbeni prostor koji odiše starinom i tradicijom, te spojiti vintage stil s industrijskim, a to smo postigli zidovima sive boje te rasvjetom – kaže vlasnica Franka Vatovac.
Osim toga, kaže, mislili su i na posjetitelje i klijente koji mogu u opuštenom i svijetlom prostoru sjesti na kauč, te uz kavu birati proizvode ili usluge. Od materijala korišteni su drvo, staklo i keramičke pločice koje imitiraju drvo.
– Rasvjetu smo osmislili sami, osim dvaju lustera od visećih žarulja, a tu je i industrijski luster kupljen na buvljaku. I mi i naši klijenti prezadovoljni smo postignutim, dobili smo svijetao i ugodan izložbeni prostor – kaže Franka.
Da bi prostor ovako izgledao trebalo je uložiti mnogo truda, a za to se pobrinula Izgradnja Bolanča. Antonio Bolanča kaže da je prvobitno prostor izgledao kao garaža s betonskim podovima i zidovima, na stropovima su bile stare, neispravne fluorescentne cijevi, ulazna vrata bila su željezna i hrđava s razbijenim armiranim staklima…
– S investitorom smo se dogovorili da se prostor uredi kao izložbeni salon, da ulazna vrata zamijeni PVC staklena stijena koja će služiti kao ulaz u prostor i kao izlog. Staru, neravnu i ispucalu betonsku podnu ploču izravnali smo glazurom kako bi se na nju mogle staviti keramičke pločice – objašnjava Bolanča.
Ideja uređenja krenula je od starog željeznog reflektora koji je Franka Vatovac kupila na Hreliću. Želja je bila urediti prostor kao kombinaciju industrijskog stila, koja bi stvarala kontrast toploj priči svijeća i tradicije obrta. Odabrani željezni reflektor su objesili na lance i preostalu rasvjetu vukli preko nadžbuknih kanalica kako bi bile vidljive.
– Zidove i strop nismo ravnali, ostavili smo vidljive tragove oplate koje smo impregnirali i obojili svijetlo sivom. Na pod su stavljene pločice kao imitacija bijelih, drvenih podova. Preostala rasvjeta je izvedena prema ideji vlasnice kako bi kompletan prostor izgledao što veselije i svjetlije – kaže Bolanča i dodaje da je cijela priča, od postojećeg stanja do izvedenog, trajala dva tjedna.
No, da bi suradnja bila uspješna, kao u ovom slučaju, najvažnije je bilo razumijevanje na relaciji investitor-izvođač radova i dobar dinamički plan, zaključuju Franka Vatovac i Antonio Bolanča.
