Nekadašnji interijer ove kuće u Kitcheneru u kanadskom Ontariju bio je obložen tamnim mahagonijem i djelovao znatno teže nego što su njegovi vlasnici željeli. Danas je ista kuća gotovo neprepoznatljiva. Arhitektonski studio Reigo & Bauer transformirao je 470 četvornih metara prostora u suvremen dom ispunjen svjetlom, toplim materijalima i upečatljivim skulpturalnim detaljima.
Cilj nije bio samo osvježiti postojeći interijer, već ga prilagoditi suvremenom načinu života vlasnika. Prostorije su povezane tako da se iz jedne vizualno prelazi u drugu, dok su različite zone za druženje i odmor međusobno jasno definirane. U središtu cijele priče nalazi se niz pažljivo osmišljenih detalja koji prostoru daju karakter bez pretjeranog ukrašavanja.
Najveći efekt ostavlja već na ulazu. Umjesto dotadašnjeg skromnog stubišta postavljenog sa strane hodnika, arhitekti su osmislili potpuno novu, zakrivljenu konstrukciju od bijelog zavarenog čelika. Stubište se elegantno penje kroz prostor dvostruke visine prema gornjoj etaži, a njegovu tanku ogradu prati masivna rukohvatna šipka od bronce. Iako je izrazito upečatljivo, ne djeluje nametljivo.
Iz ulaznog prostora pogled se nastavlja prema dnevnoj sobi. Postojeće kamene stupove koji uokviruju pogled prema šumi arhitekti su odlučili zadržati, pa su ostatak prostora podredili njima. Odabrana je nježna neutralna paleta, uz zaobljene sofe i efektno rasvjetno tijelo sastavljeno od staklenih mjehurića koje prostoru daje skulpturalan karakter.
Nekoliko stepenica dalje nalazi se još jedan, nešto intimniji kutak za sjedenje, uređen tamnijim namještajem i tepihom. On uvodi u otvoreni prostor kuhinje, a dvije zone povezuje neobičan kamin. Trostrano ostakljeno ložište smješteno je unutar žbukom obloženog stupa, čiji zaobljeni oblik ponavlja liniju posebno izrađene nape iznad kuhinjskog štednjaka. Tako se iz jednog dijela prostora nesmetano vidi u drugi, a kamin istodobno stvara toplu i ugodnu atmosferu.
Sama kuhinja namjerno je vrlo jednostavna. Donji i gornji ormarići u gotovo bijeloj nijansi nemaju vidljive ručkice, dok je uz veliki središnji otok smješten mali kutak za doručak. Minimalizam ovdje nije hladan, ponajviše zahvaljujući materijalima koji se ponavljaju kroz cijelu kuću.
Na većem dijelu ulazne etaže postavljen je široki hrastov pod koji prostoru daje toplinu. Zidove hodnika i prostor oko kamina oblaže isti talijanski vapnenac koji je iskorišten i za pod u dnevnoj sobi. Od njega su izrađene i stepenice prema utonuloj dnevnoj zoni, čime je postignuta vizualna povezanost različitih dijelova interijera.
Posebna priča odvija se u podrumu. Do njega vodi još jedno bijelo čelično stubište, ovaj put sa zavojem koji ga oštro vraća prema donjoj etaži. Brončani rukohvat završava gotovo neprimjetno u podu, dok zidne lampe stvaraju toplu atmosferu u stubištu.
Donja etaža organizirana je oko središnjeg hodnika čija je jedna strana ostakljena od poda do stropa. Kroz staklo dnevno svjetlo dopire do prostorije za vježbanje, ali i do znatno mračnijeg vinskog podruma. Boce su ondje smještene u posebno izrađen sustav polica od čelika s tamnom završnom obradom, dok se u središtu prostorije nalazi postament od vapnenca. Skrivena vrata vode u dodatnu rashladnu prostoriju za zalihe vina.
Staklene pregrade visoke oko 90 centimetara povezuju stubište, vinski podrum i prostor za vježbanje, pa se iz jedne zone mogu uhvatiti pogledi prema drugoj. Čak je i kupaonica dobila svoj mali dizajnerski trik. Vrata su prekrivena tapetom s izraženim grafičkim uzorkom koji prekida inače smirenu paletu.
Na drugoj strani hodnika smješteni su lounge i prostorija za igre. Do njih se spušta niz stepenica, a dvije prostorije dijeli otvorena polica. Budući da gledaju prema vrtu, arhitekti su ih željeli učiniti toplima i intimnima. Zidovi su zato obloženi uskim letvicama od hrasta sive završne obrade. Isti se motiv ponavlja i drugdje u podrumu, stvarajući izražene sjene i dodatnu dubinu na zidovima. Veliki bar izveden je od istog materijala, ali u svjetlijoj nijansi.
Iako je cijeli interijer vrlo suzdržan, nije lišen boje. Pojedini komadi namještaja, tepisi i dekorativni detalji unose diskretne tonove koji razbijaju neutralnu osnovu i prostoru daju osobnost.
Upravo je u tome i najveća snaga ovog projekta. Reigo & Bauer nisu pokušali ispuniti kuću atraktivnim detaljima, već su ih sveli na nekoliko pažljivo odabranih elemenata. Zakrivljeno stubište, kamen, bronca, drvo i staklo ponavljaju se kroz različite prostorije i povezuju ih u cjelinu. Nekadašnji težak interijer tako je zamijenjen domom koji djeluje prozračno, suvremeno i vrlo promišljeno, ali istodobno dovoljno toplo za svakodnevni život.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....