Ovaj stan od 55 kvadrata smješten u starogradnji u samom centru Zagreba poseban je po svemu – od neobičnog tlocrta do topline drvenih greda koje su godinama bile skrivene u zidovima, a danas čine njegov zaštitni znak.
U njemu se isprepliću starinski šarm i moderni dizajn, a iza svega stoji dizajnerica interijera Ivona Kalapač koja je ovaj prostor uredila za sebe i stvorila dom koji priča njezinu osobnu priču.
"U Zagrebu živim već posljednjih deset godina. U jednom je trenutku jednostavno došlo vrijeme za sljedeći korak – kupnju prve nekretnine. Znala sam da želim svoj prostor, svoje utočište", govori dizajnerica, prisjećajući se početaka.
Stan se nalazi u starogradnji, s tlocrtom koji u startu nije bio funkcionalan, no već pri prvom ulasku u prostor dizajnerica je znala što želi promijeniti. "Kada sam prvi put ušla u prostor, znala sam da ću morati promijeniti tlocrt kako bi stan ‘prodisao‘.
Zid koji je dijelio kuhinju i nekadašnju spavaću sobu jednostavno je morao nestati. Ta prostorija najsvjetlija je u stanu i htjela sam da njezina prirodna svjetlost ispuni i kuhinju", objašnjava.
Tako je nastala otvorena, svijetla i prozračna cjelina – spoj kuhinje i dnevnog boravka, gdje danas dominira elegantni kuhinjski otok obavijen Laminam pločom u efektu mramora.
Magazin D&D dostupan je i putem Hanza Media webshopa: Naruči ga i preuzmi u odabranom paketomatu!
"Highlight stana svakako je kuhinjski otok, o kojem sam dugo maštala i koji mi je bio inspiracija u svim fazama uređenja", kaže autorica projekta, dodajući da se isti mramorni motiv proteže i kroz kupaonicu.
Umivaonik je rađen po mjeri od iste keramike kao i pločice u tušu, a sve je podignuto zlatnim detaljima – od slavina do okvira ogledala – koji prostoru daju dozu sofisticiranosti.
Na mjestu današnje spavaće sobe nekad je bila kuhinja, no novi raspored pokazao se kao pun pogodak. S obzirom na to da je cijeli stan pod kosinama i nepravilnog oblika, puno pažnje posvetila sam funkcionalnosti i pametnim rješenjima za pohranu.
Dio namještaja izrađen je po mjeri – poput mini "walk-in" ormara koji sam smjestila u nekadašnju ostavu te diskretne šipke za vješanje jakni odmah pri ulazu, koja je ujedno i dekorativan detalj.
Cijelim stanom proteže se elegantan i svijetao stil s modernim linijama, ali i klasičnim dodirima – štukaturama, mramornim uzorcima, toplim bojama, kao i umjetnošću na zidu, ručno rađenom od gipsa. Nisam željela da prevladavaju jedino klasične bež nijanse koje se danas često viđaju, već sam prostor razigrala bojama koje unose život i toplinu.
Iako je projekt danas savršeno skladan, put do gotovog doma bio je sve samo ne jednostavan. "Nisam ni slutila koliko će to biti izazovno iskustvo. Iskreno, mislila sam da će mi biti lako – kao što sve projektiram drugima, tako ću i sebi. No ubrzo sam shvatila da nije baš tako jednostavno", priznaje dizajnerica.
Radovi su potrajali gotovo godinu dana. "Sama sam bila autorica projekta, nadzorni inženjer i investitor u jednom, a uz to sam paralelno radila s klijentima. Često bih radove pauzirala – i zbog psihičkog i financijskog predaha."
Kako to obično biva u starogradnji, iza zidova su se skrivala brojna iznenađenja. "Zidovi nisu bili pogodni za montažu namještaja, a prilikom otvaranja poda u kupaonici otkrila sam rupu nastalu u potresu – to je bio jedan od onih neplaniranih troškova na koje jednostavno morate računati", objašnjava.
"Cijeli proces bio je vrlo emotivan jer se ipak radi o mom prvom domu. Bilo je tu i smijeha, i radosti, ali i suza i trenutaka sloma. U jednom sam trenutku čak pomislila: ‘Ništa mi se više ne sviđa, sve bih ponovno!‘ – ali vremena za promjene više nije bilo", iskreno priznaje.
Osim fizičkog rada, dodaje, najteže je bilo nositi odgovornost. "Najveća težina bila je u osjećaju da je sve na meni – ako ja nešto ne napravim, nitko neće. Ako ja ne financiram, nitko drugi neće. Svaki sam zarađeni novac usmjeravala u uređenje… O ovakvim se stvarima rijetko govori – koliko to zaista zna biti teško, pogotovo kad si žena u, još uvijek, muškom svijetu gradilišta."
No svaki je trud, kaže, na kraju vrijedio. "Ne gledam svoj stan samo kroz estetiku, već i kroz emociju – jer ovo je moj prvi, samostalno stvoren dom. Sve što vidim, birala sam ja – od tlocrta do kvake na vratima. U konačnici, to nije samo stan – to je odraz mene, mojeg rada, upornosti i snova."
Na kraju, rezultat je interijer koji spaja toplinu starogradnje i suvremeni dizajn, prostor koji je istovremeno funkcionalan i osebujan, prožet svjetlošću, teksturama i osobnošću – dom u kojem je svaki detalj promišljen i svaki kutak nosi priču. Ili kako sama autorica kaže:
"Kad god zakoračim u svoj stan, osjećam da sam točno tamo gdje trebam biti."
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....