Jedna od najvažnijih odluka u životu za mlade obitelji je kako riješiti stambeno pitanje. Od 90-ih godina pa do danas najčešći način za to je kupnja nekretnine koje se nalaze na tržištu putem kredita neke od banaka i kupnja nekretnine iz programa poticajne stanogradnje poznate kao POS.
Kao netko tko je gotovo dvadeset godina u poslu s nekretninama, imao sam razne situacije kupnje nekretnine kada sam čak i odgovarao kupce na kupnju putem kredita, kada bih vidio financijski plan otplate kredita i ostalih troškova, te koliko im nakon toga ostane novca na raspolaganju. Doslovno, u tom primjeru odlazak na pizzu za tu obitelj bio bi luksuz.
Pitam se u kakvom to društvenom uređenju živimo kada dvoje zaposlenih ljudi ne može ili jedva može kupiti 50 kvadrata stana? Kupnja stana i rješavanje stambenog pitanja je na visokom mjestu prioriteta za sve koji žele živjeti i raditi u Hrvatskoj. Osim ako niste naslijedili nekretninu, dobili novac od roditelja ili možda dobitak na lotu, jedini način je da se kreditno zadužite i tako trideset godina sav svoj život podredite plaćanju rate kredita. U tom slučaju pitanje je gdje je tu prostor za odlazak na odmor na koji svi imaju pravo? I tako narednih trideset godina!
Nedostižne cijene
Mora li to sve biti baš tako ili postoji drugi način? Naravno da postoji drugi način i nije to čak niti ništa novo na našim prostorima. Smatram da je društvena stanogradnja potrebna više nego ikada, ali ne stanogradnja koja će nuditi kupnju na kredit, već najam stana gdje bi rata trebala biti 1/5 plaće. Zašto povoljni najam? Zato da ostane dovoljno novca na raspolaganju za sve potrebe koje čovjek ima kao društveno biće. Od godišnjeg odmora, dodatnog školovanja, uživanja u malim svakodnevnim ritualima poput kave s prijateljima, odlaska u kino i slično, to bi trebale biti osnove pristojnog života. Naši sugrađani koji su napustili Hrvatsku i krenuli u svijet da bi ostvarili svoje snove možda se ne bi na taj korak nikada odlučili da su znali da ih nakon školovanja čeka stan adekvatan njihovim potrebama.
I sam sam svjestan da današnje cijene stambenih kvadrata idu toliko visoko da je osim strancima, većini naših ljudi taj famozni četvorni metar nedostižan. Slobodno tržište formira cijene po zakonu ponude i potražnje i to tako i treba biti, ali usporedo s time država mora voditi brigu o većini ljudi kojoj je kupnja nekretnine nemoguća misija.
U Buzetu gdje živim i radim, a i u drugim hrvatskim gradovima željno se iščekuje gradnja tzv. POS-ovih stanova, kupuju se građevinska zemljišta, raspisuju se natječaji za projektiranje i sve druge radnje kako bi gradnja počela. Sada dolazimo do pitanja trebaju li jedinice lokalne samouprave kupovati zemljište za izgradnju POS-ovih stanova na tržištu ili gradnju treba planirati na vlastitom zemljištu? Treba li plaćati projektiranje zgrada ili je bolje (čitaj jeftinije) koristiti već gotove kvalitetne projekte iz sustava POS-a i time pojeftiniti konačnu cijenu stanova? Ako je cilj da se stambeno pitanje u Hrvatskoj riješi po što povoljnijoj cijeni, što ne bi bilo normalno da se za mjere POS-a koristi zemljište koje je u vlasništvu RH, Grada ili Općine, da se koriste tipski gotovi projekti i da javna nabava za kupnju prozora, vrata, grijanja i ostalog bude centralizirana za područje cijele države. Lako se svi mogu složiti da nije jednaka cijena kada se naručuje 30 prozora ili 3000 prozora, 1000 kvadrata keramike ili 10.000 kvadrata keramike, 10 tona ili 1000 tona cementa… Tako bi to trebalo biti ako je cilj povoljna konačna cijena.
Pravo na krov nad glavom
Na taj način sagrađeni stanovi imali bi puno nižu cijenu izgradnje od onih na tržištu i takvi stanovi bi mogli imati vrlo povoljnu cijenu najma ili kupnje te bi time mladim obiteljima dalo razlog za ostanak u Hrvatskoj i dovoljno manevarskog prostora za normalan život.
Hrvatska želi biti moderna europska država, a to podrazumijeva poštivanje osnovnih ljudskih prava, pravo na besplatno školovanje, zdravstvenu skrb, pravo na rad... Osim toga temeljno pravo čovjeka treba biti i pravo na "krov nad glavom" koje daje sigurnost i mirnoću u životu punom izazova.
