Prostor u četvrti Charonne-Bastille u Parizu o kojem vam danas donosimo priču krije pregršt zanimljivih detalja. Arhitekti iz lokalnog ureda Frères Voirin Architectes otkrivaju na pozadinu preuređenja ovog malog i i netipičnog stana od svega 44 metra četvorna.
Stambena zgrada u kojoj se smjestio ovaj prostor datira još iz 1900. godine. Prije nekoliko godina mlada poslovna žena odlučila je kupiti dva odvojena stana na četvrtoj etaži s vrlo niskim stropom, ne sluteći što se nalazi iznad u potkrovlju same zgrade. Kada se krenulo u obnovu prostora, nakon uklanjanja pregrada i spuštenog stropa dobio se dodatni prostor od 1,50 metara, što je u potpunosti promijenilo izgled sada spojenih jedinica.
Iako je ovaj dodatni prostor bilo iznenađenje za njih, arhitekti su odmah zgrabili priliku da od toga učine nešto "jako jako lijepo" – kako sami kažu.
Prva intervencija je bila ugradnja krovnih prozora koji daju obilje svjetla i, s obzirom na tlocrt, restrukturiraju prostor korištenjem knjižnične pregrade koja odvaja spavaću sobu i kupaonicu od dnevnog boravka.
Vlasnica je tražila od arhitekata da naprave dnevni boravak, ured, blagovaonicu i kuhinju u pravokutnom tlocrtu te ih je bilo potrebno "smjestiti" u jednom komadu, a da se pritom zadrže vrlo lijepe drvene grede i drugi elementi poput pločica.
- Raspodjela nam je bila jasna, a udubljenje u zidu bilo je idealno za smještaj sanitarija, što nam je omogućilo stvaranje simetrije koja formira prostor. Knjižnica je proizašla iz ideje o razdvajanju. Zid knjižnice također je ideja skrivene sobe te vrata u policama – objašnjavaju arhitekti.
Iza spomenute knjižnice, arhitekti su stvorili pravu tajnu sobu iza malih vrata, s garderobom i kupaonicom koja se zatvara sa zavjesama. To je ključna ideja ovog stana, multifunkcionalnost prostora, namještaja i dekoracija.
Kad je riječ o materijalima i bojama, Pierre i François Voirin ostaju vjerni svojoj mantri: "Mjesta nam daju naznake, važno je slijediti ih". Ovdje je kosi krov prvi pokazatelj, a drveni okviri drugi. Stoga se poigravaju s metaforom kolibe-brvnare, s puno drva i nikad previše boja. Vrsta hrasta podsjeća na poludrvenu gredu, omiljenu među arhitektima.
- Bilo je zabranjeno korištenje previše obrađenog drva, previše glatkog ili previše lakiranog. Nesvjesno, elementi koje smatramo prisutnima u projektu vode nas i prosvjetljuju. Čuvajući ih, moramo ih koristiti, inspirirati se njima, graditi oko njih – kažu iz ureda.
Što se tiče ostatka uređenja, dvoje arhitekata znaju bolje od ikoga da sve ovisi o detaljima i završnim obradama koje obogaćuju prostor i unose toplinu, poput smeđih fotelja pronađenih u Drouotu, male žute lampe pronađene na buvljaku Vanves ili stolića za kavu od čelika te antički i restaurirani mramor – jedinstveni komadi, sasvim u duhu ove neobične obnove.
