Story architecture (storyarchitecture) je vijetnamski arhitektonski studio koji se kroz niz godina djelovanja može pohvaliti doista zanimljivom i kvalitetnom arhitekturom, a ponajviše na polju stambene arhitekture. Ako pozornije pogledate njihove radove vrlo brzo ćete shvatiti da su arhitekti iz ovog arhitektonskog studija zapravo majstori za male obiteljske kuće koje su stiješnjene negdje usred napučene gradske četvrti dok na drugu stranu ti isti projekti ni malo nisu skučeni i u potpunosti stvaraju jedan potpuno novi svijet samo za sebe. Naglasak je na tome da se radi o izrazito funkcionalnoj arhitekturi koja je u bliskom odnosu s prirodom te se uvijek nesmetano prožimaju kao jedna integrirana cjelina.
Kao primjer svega ovoga o čemu vam pričamo odlučili smo prezentirati tek nedavno dovršeni projekt obiteljske kuće pod nazivom Villa City u Ho Chi Minhu. - Kada smo preuzeli ovaj projekt i krenuli s projektiranjem, došlo je do izbijanja koronavirusa. Zatvorene su škole i zabavni prostori te je bila nametnuta socijalna izolacija – govore nam na samom početku iz ureda i dodaju – Prije smo se često susretali s poteškoćama u projektiranju obiteljskih kuća na skučenim područjima unutar velikih gradova, a sada smo se susreli s još zahtjevnijim zadatkom gdje domovi postaju jedina utočišta i u potpunosti su podređeni služenju ljudima. S obzirom da je Villa Citiy namijenjena mladoj obitelji s dvoje djece uslijed ograničavanja kretanja arhitekti su odlučili staviti prioritet na prostorima za djecu kao i na onima koji će služiti opuštanju roditelja.
S površinom od 117 metara kvadratnih i ograničenim budžetom projektanti su organizirali razuman životni, radni i prostor za odmaranje te svojim dizajnom ublažili mentalitet inhibicije koji je zavladao cijelim svijetom. Ovaj zapravo nevelik broj kvadrata za jednu obiteljsku kući rasprostire se na čak tri etaže i sve je usmjereno k tome da se stvori što bolji osjećaj prostranosti kuće tako da u slučaju dugoročne socijalne izolacije vlasnici mogu u svome prostoru imati sve što im je potrebno za ugodan život.
Navezano na tu ideju arhitekti se odlučuju na sužavanje dnevnog boravka, projektiranje samo dvije spavaće sobe, jedna za roditelje, druga za dvoje djece.
Ušteda prostora u projektiranju soba, pogotovo dječje gdje je smješten krevet na kat ostavlja dodatni prostor za sadnju drveća unutar kuće, prostor za manji unutarnji bazen te za kućicu na drvu na kojoj se djeca mogu beskrajno zabavljati. Također, dječja soba je povezana s roditeljskom, a ujedno i s balkonom te se time dobivaju povezani prostori po kojima djeca mogu nesmetano trčati.
Roditeljska spavaća soba spojena je s balkonom preko velike staklene stijenke koja se proteže od poda do stropa i uokviruje pogled na zelenilo koje je posađeno na balkonu u potpunosti eliminirajući ideju da se nalazite usred velikog grada. Osim što je cijela kuća prožeta biljnim svijetom, arhitekti također vrhunski iskorištavaju prirodno osvjetljenje te sunčeva svjetlost dopire do svakog kutka u kući čineći tako ovaj prostor još ugodnijim za življenje.
