Kako maksimalno iskoristiti svaki centimetar vlastitog životnog prostora, organizirati da u njemu sve dobro klapa, ne zagušiti ga (ne)potrebnim rješenjima i osmisliti ga tako da svakodnevno bude ugodan, funkcionalan i lijep za život? Jedan od odgovora na ovo pitanje ponudila nam je obitelj Brešan, koja nas je pozvala u svoj zagrebački stan kako bi nam pokazala kako je riješila prostorni problem koji ju je mučio.
- Izvorno je ovo bio trosoban stan površine 65 četvornih metara, no još dok se zgrada gradila, imali smo ideju tj. molbu za investitore - da treća soba nema jedan zid. Time smo htjeli osigurati mogućnost da se stan mijenja prema našim potrebama. Tako je i bilo. Dok smo bili bez djeteta, a i kad je dijete došlo i spavalo u dječjem krevetiću koji je bio u našoj sobi, te treće sobe nije bilo. I bilo je odlično jer nam je tada bilo važno imati što veći dnevni boravak u kojem se naša mala istraživačica može što lakše i nesmetanije kretati. No, kako je ona rasla, promijenile su se okolnosti i trebalo je razmišljati o stvaranju njezina privatnog prostora - pričaju supružnici, koji su se u tom trenutku našli pred dilemom. Hoće li ponovno staviti zid i napraviti joj sobu? Nije problem, ali hoće li ona zaista ući u svoju sobu i igrati se sama u njoj dok su oni u kuhinji ili dnevnom boravku? Vjerojatno ne, razmišljali su.
Mir i ravnoteža
- Mislimo da bi sve igračke iz te sobe završile u dnevnom boravku, a da bi njezina soba bila isključivo spavaonica te danju vešeraj i peglaonica. Vrlo vjerojatno bi čekala da odraste i poželi biti sama u sobi, dovesti prijatelje i zatvoriti vrata kako ih se ne bi smetalo - objašnjavaju nam i nastavljaju kako su nakon obiteljskog razgovora i razmjene došli do odlične ideje. Jedna je bila da se napravi zid visine od oko 120 centimetara do sredine sobe, a da drugi dio bude bez zida. Tako bi svi članovi obitelji mogli cirkulirati i vrlo lako iz dječje sobe ulaziti u dnevni boravak i obrnuto. Isto tako, kći bi ih vrlo lako mogla vidjeti, kao i oni nju.
- Zaključio sam da je i meni super da se možemo vidjeti, ali da bi još bolje bilo da se po potrebi možemo i odvojiti. Želio sam da se dječja kreativnost i njezin svijet - igračke, školske stvari, kreacije - po potrebi mogu navečer zakloniti tj. zatvoriti u trenutku kada ona utone u san. Tako i mi kao par možemo imati svoju intimu, svoje vrijeme i svoj prostor, što nam stvara mir i ravnotežu - govori suprug i tata Brešan pa dodaje da se ideja svima svidjela, a još više to što je on izrazio želju da sve to samostalno provede u djelo i pametno odvoji dnevni boravak od dječje sobe.
Dakle, ideja je obuhvaćala izradu klizne staklene stijene u funkciji zida, s inkorporiranim televizorom, jer, naravno, i TV mora biti negdje, a gdje će biti ako ne prekoputa kauča? Ukomponirati ga u stijenu, činilo se kao jako dobra ideja jer pomicanjem stijene TV je mogao biti ispred kauča, a u mogao se i pomaknuti u drugi kut. No, tada se pojavilo pitanje - a gdje sa žicama televizora? I za to su brzo pronašli rješenje.
- Imali smo otvor širine 3,6 metara i visine 2,57 metara, a kako su mi od nečega što sam prije radio ostale staklene stijene, odlučio sam ih prekrojiti i iskoristiti. Kada sam došao u tvrtku koja izrađuje staklene stijene i pregrade i pitao mogu li ugraditi TV u stijenu, djelatnici su bili vidno zbunjeni i odgovorili su mi da to još nikada nisu radili i da ne znaju kako to napraviti - prisjeća se Brešan i dodaje kako su mu rekli i da mu za to treba električar i da se to, zapravo, ne može realizirati. - Gdje ćete sa strujom i antenom? To je nemoguće, mi radimo samo pregrade. Možemo vam ih skratiti na visinu i širinu koju trebate i to je to. I naša topla preporuka: stavite si TV kao svi ljudi na zid - odogvorili su mu.
Školska ploča
- Na kraju sam sve žice stavio u vodilicu i vizualno ih sakrio od klizne stijene - smije se Brešan i pojašnjava nam kako je u konačnici izradio kliznu stijenu.
- Stijena je od debljeg stakla s četvrtastim aluminijskim profilima. Treći takv okvir iskorišten je za ugradnju televizora. Velik je izazov bio pronaći televizor koji može stati u profil širine 5 centimetara i osmisliti kako dovesti struju, a da se sve žice ne vuku po podu. Projekt izrade i ugradnje trajao je oko tjedan dana, a iako je svaki dan, priznaju supružnici, na rukama bio jedan flaster više, finalni rezultat je zapanjujući.
- Tata, pa naš TV leti - oduševljeno je uzviknula njihova kći kada je sve bilo gotovo.
Danas im ta klizna stijena služi i kao školska ploča. Na njoj kći, koristeći flomastere za bijelu ploču, crta, piše, vježba i uči.
- Djetetu je to puno zabavnije nego nakon škole sjesti opet na stolicu. Ovako se to samo prebriše vlažnom krpicom i opet je sve čisto - pričaju supružnici Brešan i dodaju kako ih je sve to, uključujući i TV, koštalo 3268,43 eura prije četiri godine.
- Suprug je jedan od onih koji nisu majstori po zanimanju, nego po rođenju. Volim reći da ima zlatne ruke i jednostavno uživa u procesu stvaranja, a rezultat vidite sami. Mi ga obožavamo - hvali gospođa Brešan svoju jaču polovicu i ističe da se ovo rješenje s kliznom stijenom može bez problema i sustavno primjenjivati prilikom projektiranja potpuno novih stanova koji imaju ograničene prostorne kapacitete, a u njemu bi se mogli naći i svi oni koji cijene inovativni dizajn i suvremena rješenja. Na mail Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. možete se javiti ako vas zanima detaljno kako su sve odradili.
