- Priča počinje ovako – prije sedam godina sam razbio neko ogledalo i bio osuđen na sedam godina podstanarstva u Beogradu. Inače, 7 godina je 84 mjeseca, a prosječna stanarina negdje oko 450 eura. Nekada je bilo 320, a li u lipnju sam ju platio 600 eura...To ukupno izađe 3 stana u Knjaževcu, 1 u Nišu ili garsonijera u Beogradu. Kad na to sve dodamo razne troškove, parkinge i ostalo izađe skoro duplo. Tako da sam jednostavnom matematikom za 7 godina izgubio između 2 i 6 stanova, a sve sam vrijeme imao utisak da "rintam" da bi nešto stekao – piše duhovito u svome IG postu Uroš Stanišić kao predgovor uređenje svoga bunkera.
Inače ovaj genijalni kreativac je dizajner po struci, što se odmah može primijetiti u uređenju njegovog doma, a marketinški stručnjak u svakodnevnom životu što je svakako vidljivo u njegovim dosjetljivim izjavama.
-Oduvijek sam uživao u tome da bilo čemu povećam vrijednost kreativnošću, bila ta vrijednost materijalna ili duhovna – kaže nam Uroš.
U nastavku razgovora Uroš nam pripovijeda kako je vrijeme kletve prošlo i kako sada ima svoj "bunker". Zove ga tim nadimkom iz razloga što prostor ima svega 30 metara četvornih i nalazi se u suterenu, ali takvi inače "nedostatci" ni u kojem obliku se ne nameću u ovom projektu. Baš suprotno daju mu poseban šarm uz pomoć odličnih Uroševih ideja.
- Od kada sam prvi put vidio stan do trenutka kada sam se uselio u potpuno sređen prostor prošlo je samo 25 dana, a kako su mi mogućnosti bile daleko od beskonačnih ti dani su od jutra do mraka bili ispunjeni pronalaskom, a onda i kupovinom zahrđalih barskih stolaca koje su godinama bili dio nekog hipsterskog lokala, zatim starih i oštećenih okvira od goblena, haube mog prvog automobila, kreveta, sofe i stola iz oglasa, raznih lanaca, cijevi, polovne ili oštećene bijele tehnike koja je tokom prijevoza bivala još više oštećena pa je završila s naljepnicama, magnetima, trakama itd. Dok sam novac koji sam imao upotrijebio za ormar u koji se može sakriti cijelo školsko odijeljenje i kuhinjske elemente koji su u ovakvom prostoru jednostavno morali biti pravljeni po mjeri. Potpuno suprotno tome - stalke, police, nosače sam pravio od vodovodnih cijevi, a na primjer držače za vinske čaše od mehanizama iz registratora za dokumenta (6 komada za 1 euro). Bila bi sramota da grafike na zidu nisam uradio sam... - šaljivo opisuje Uroš proces uređenja.
Ipak, nemojte dopustiti da vas Uroš svojom skromnošću navede da pomislite kako je to još samo jedan stan uređen s recikliranim komadima, ovaj dizajner je dobro znao što radi. Osim što je očito sposoban u financijskom smislu, oko za stil mu također nije promaklo. Svi reciklirani i obnovljeni komadi savršeno su se uklopili s novim predmetima i odabirom boja tako da je nastala prava bunkeraška cjelina.
- I baš mi je muka kad pomislim na količinu novaca koje sam potrošio na stanarine, to jest na trud koji sam ulagao kako bi došao do tog novca. S druge strane bunker nije kupljen na kredit, već od zarađenih novaca, a za ono što je nedostajalo pobrinuli su se majka i prijateljica i djetinjstva. U 39. godini poslije svega što sam prošao u životu ne hvalim se s 31,08 kvadrata, trebalo je biti puno drugačije ... Hvalim se s majkom, prijateljicom i klijentima – objašnjava Uroš i dodaje za kraj - Čim prođe zima na redu je mali prostor izvan prozora za koji slobodno mogu reći da je najneupotrebljiviji prostor koji sam ikada vidio, ali jedva čekam da slijedećeg ljeta uživam u onome što sam mu smislio, počev od ulaska i izlaska kroz prozor, a nađe se tu i neki kutak za saunu – zaključuje.
