Fišpaprikaš, sarma, čobanac, sataraš, punjena paprika, smuđ, šaran… što god od tih slavonskih specijaliteta pripremali, domom se širi intenzivan miris, a ako uz to često radite i roštilj, idealno bi bilo imati kuhinju na otvorenom. Takav slijed razmišljanja imala je jedna obitelj iz Osijeka koja je uz svoju kuću poželjela imati kućicu u kojoj će pripremati ukusna jela, ali i kućicu koja će zapravo biti alternativno mjesto za druženje, objedovanje i boravak na otvorenom.
Ideja je bila napraviti kutiju koja će se moći zatvoriti ili pak otvoriti i postati dio eksterijera
No, kako na jednoj parceli napraviti ljetnu kuhinju koja će zapravo biti alternativna kuća, ali istovremeno ne baš i prava kuća, nego više neka kuća na otvorenom, zna arhitektica Vedrana Ergić, koja se uhvatila u koštac upravo s takvim projektnim zadatkom. – Za ove investitore prije nekoliko godina radila sam uređenje interijera njihove obiteljske kuće.
Iako su na početku htjeli vrlo klasičnu kuću, kroz razgovore smo došli do nekih malo drugačijih rješenja koja su reorganizirala njihove navike i, ono što je najvažnije, ljudi su se saživjeli s tim prostorom i u njemu su vrlo sretni.
Jednog dana su me nazvali i rekli da je sada na red došlo uređenje eksterijera, odnosno kompletne parcele, te da bi voljeli negdje u vrtu imati neku vrstu kuhinje gdje bi mogli raditi roštilje, kuhati fiš te uživati sa svojom djecom i unucima – prisjetila se Vedrana Ergić, dodajući kako je obitelj rekla kako bi voljeli imati i tipičan slavonski vrt koji obično izgleda tako da je po malim, često umjetno formiranim brdašcima posađeno bilje, ali i neko spremište u kojem bi držali alat.
– Trebalo je osmisliti prostor za sve te funkcije, ali istovremeno napraviti nešto što neće biti preveliko, prekomplicirano, preskupo i što se neće ‘natjecati’ s kućom. Glupo bi bilo u vrtu raditi još jednu kuću… Jedna od početnih ideja bilo je da napravimo nešto što je ambivalentno u fizičkom smislu, nešto što u jednom trenutku vidiš, a u drugom trenutku ne, nešto što komunicira s terenom i predviđa različite modele korištenja.
Trebalo je smisliti nešto što nije skupo i komplicirano te da se ne natječe s kućom
I onda sam došla na ideju da na uređenom podestu napravimo jednu čvrstu kutiju koja će se po potrebi i željama moći u potpunosti zatvoriti i izgledati i funkcionirati kao ‘kuća’, ali i potpuno otvoriti, tako da postane dio eksterijera sa zaštitom od sunca. Zbog toga je moralo biti uređeno kompletno dvorište i okoliš, tako da smo posao koji je trebalo obaviti podijelili u tri cjeline – paviljonska ljetna kuhinja, spremište za alat s WC-om i reinterpretacija slavonskog vrta – prisjetila se Vedrana Ergić. S obzirom na to da je parcela zatvorena i da se obodno nalazila visoka ograda, trebalo je osvježiti malo tu ogradu kako bi pogled bio što atraktivniji.
To se postiglo dvjema intervencijama – jedna je stvaranje kaskadnog vrta koji je arhitektica postavila uz laterarni dio parcele te kojim je apstrahiran i reinterpretiran tradicionalan slavonski vrt, a druga je uređenje ruba parcele uz koji je smješten prostor za alat, navodnjavanje te mali WC. Svi ti strogo utilitarni sadržaji smješteni su uz rub parcele i skriveni su polutransparentnom ogradom od drvenih panela. Oni djeluju unificirano, a tek ako malo bolje pogledate, vidjet ćete da se u nekim dijelovima te drvene ograde nalaze vrata.
Treći dio nama je najzanimljiviji, a riječ je o paviljonu s početka priče koji se opet sastoji od funkcionalnog triptiha – kuhinje, blagovaonice i vanjske natkrivene terase. – Vlasnici su htjeli imati kuhinju u kojoj će po ljeti raditi roštilj, čistiti ribu na otvorenom, ali i po zimi raditi zimsku hranu koja ima intenzivniji miris.
Također, ondje su htjeli da mogu sjesti, ručati, večerati i imati neki ugodan prostor u kojem će uživati zajedno sa svojom obitelji i prijateljima. Zbog zadovoljenja svih funkcija i svih mogućih scenarija korištenja paviljon sam organizirala da ima veliku linijsku kuhinju sa sudoperom, hladnjakom, radnom plohom, pećnicom, roštiljem i svim sadržajima koji se mogu koristiti i kada je paviljon otvoren, poluotvoren ili u potpunosti zatvoren.
Kuhinja sa svim mogućim priključcima i instalacijama zapravo je jedini fiksan i netransparentan dio paviljona, a uz nju fiksan, ali ne i neproziran je stakleni zid koji daje dnevnu svjetlost, koja je vrlo bitna kada su paneli zatvoreni te kada paviljon funkcionira kao zatvorena kuhinja – objasnila je arhitektica, dodajući kako se ostatak paviljona sastoji od pomičnih i zaokretnih drvenih panela te natkrivenog dijela koji 365 dana u godini funkcionira kao natkriveni prostor.
– Tri potpuno identična panela nalaze se s prednje, a tri sa stražnje strane, a osim što su pomični, imaju i centralnu os, stvarajući razne scenarije, funkciju i atmosferu. Zbog tog pomicanja i izmicanja, u uredu smo iz šale počeli ovaj projekt nazivati ‘vila propuh’, a u jednoj prilici to sam i rekla investitorima kojima se to jako svidjelo, pa smo odlučili da čak na njoj izdizajniramo i napišemo naziv ‘Vila propuh’ – kaže Vedrana Ergić, po mišljenju struke arhitektica koja stvara najljepše interijere u Hrvatskoj.
Ako vam se svidio ovaj članak, molimo vas da ga podijelite!
