Izazov opremanja i uređenja malih stanova uvijek je velik ali mi se svaki put veselimo vidjeti kako su riješene određene stvari u prostorima koji imaju nedostatak kvadrata. Jedan takav primjer je stan u koji vas danas vodimo, nalazi se u centru Zagreba i ima samo nešto više od 18 četvornih metara.
Projektantica Mirela Blažanović sa smješkom ističe kako stan skoro pa i nema prostorija od kojih se sastoji, kao što je to uobičajeno slučaj.
-Osim kupaonice, cijeli stan je organiziran u jednom prostoru koji sam rasporedom namještaja podijelila u više funkcionalnih cjelina: ulazni dio, kuhinju, dnevni boravak, radni dio, blagovaonicu i spavaonicu. Na samom ulazu je spremišni prostor za kapute i cipele i ti ormari uokviruju vrata prema kupaonici. Kupaonica nije velika, a u nju je trebao stati bojler, perilica i sušilica, toaletna školjka, walk in tuš i umivaonik sa, po mogućnosti, što više spremišnog prostora. Zamisao je bila da kupaonica ima neki koloristički akcent, ali su se u izvedbi investitori ipak odlučili da i ona bude bijela sa nešto svijetlog drvnog dekora - opisuje Mirela Blažanović i nastavlja kako je kuhinja također smještena u ulaznom dijeli i koliko god da je malena, opremljena je svim elementima koje današnje kuhinje zahtijevaju; ima sudoper, kuhalište, perilicu za posuđe, pećnicu i dosta spremišnog prostora koji je projektantica povećala produbljivanjem gornjih kuhinjskih elemenata.
Prostor u kojem su ostali sadržaji na prvi pogled bi se mogao nazvali dnevnim boravkom, a zapravo objedinjava više funkcija: boravak sa TV kutkom i prostranom sofom preko koje se noću spušta zidni krevet. Imperativ je bio da se spava na "pravom" krevetu, s "pravim" madracem, a ne na sofi koja se razvlači. Budući da su ormari najčešće dio spavaće sobe, tako i ova ima dosta spremišnog prostora,koji se nastavlja na kuhinju, vizualno čini sredinu i tako ne opterećuje prostor već izgleda kao neupadljivi zid.
-U tim jedinicama nisam dobila samo prostor za garderobu, nego i dio za dasku za peglanje, sušilo, usisavač, kante i sredstva za čišćenje koji su uvijek nužni, ma koliko stan bio malen - govori projektantica Mirela Blažanović.
Budući da se radi o prostoru koji koristi studentica, bilo je neophodno osigurati mjesto za radni stol i dovoljno polica i ladica za knjige i skripta.
-U ovako maloj kvadraturi nisam uspjela pronaći mjesto za blagovaonski stol, pa sam radni stol stavila na kotače kako bi se po potrebi izvlačio i služio za objedovanje stanarke ili gostiju koji dođu - objašnjava i otkriva kako je sav predviđeni budžet potrošen na sanaciju vlage u konstruktivnim elementima tako da je i vlasnicima i samoj projektantici bilo potpuno nevažno hoće li namještaj i detalji biti brendirani ili kupljeni u komercijalnim lancima. Prioritet je bila cjenovna prihvatljivost, dimenzije i prozračan izgled.
-Kad sam prvi put ušla u stan, bila sam na najboljem putu da se okrenem i odbijem posao. Ali, izazov je bio prevelik; mali, izuzetno vlažan i zapušten prostor u kojem nitko nije živio godinama, kao da me pozivao da od njega napravim svijetao i prozračan stan koji će buduća studentica osjećati svojim. Prioritet je bio riješiti vlagu koja je godinama prodirala. Prvo je trebalo detektirati odakle uopće dolazi, a onda krenuti rješavati. Jedan dio je dolazio kroz oštećeno krovište, a drugi kroz otvorenu dilataciju prema susjednom objektu. Zato je cijeli proces trajao nešto više od predviđenog, ali je bio nužan kako bismo se riješili najvećeg problema u stanovanju općenito a to je bila vlaga. Zbog toga je i budžet za stan na kraju dvostruko premašen jer je rješavanje vlage zahtjevan i skup posao. No, stan je dobiven u nasljedstvo i nije bilo te vrste početnog troška, pa mi se čini da je ulog od cca. 40000 eura za stan u centru Zagreba sasvim opravdana investicija - objašnjava Mirela Blažanović.
Budući da je stan jako mali, izvor boja se sam nametnuo: svijetlo i još svjetlije. I klijenti su imali zahtjev da sve bude bijelo, a ta ujednačenost bi se kasnije upotpunjavala detaljima u življim bojama. Gotovo sav namještaj je izrađen po mjeri; drugi način nije postojao.
-Da bi se prostor iskoristio do posljednjeg milimetra, morala sam dizajnirati namještaj koji nije agresivan i koji sadrži dovoljno prostora za sve one stvari koji jedan stan treba sadržavati, neovisno o tome je li velik 18,6 ili 60 m2. Samo sofa i radni stol su kupljeni u dućanu, sve ostalo je izradio stolar s kojim surađujem godinama - govori projektantica.
Pitamo ju koje su prednosti i mane uređivanja i organizacije malih prostora.
-Rekla bih kako mane postaju prednosti i obrnuto. Nama koji se bavimo ovim poslom, uvijek je izazovno od nečega što ne djeluje da ima puno potencijala, napraviti prostor koji će u konačnici zadovoljiti sve potrebe budućih korisnika i pritom i lijepo izgledati. Naravno da nije jednostavno u tako maloj kvadraturi osigurati sve što je zamišljeno, ali uz puno volje i nešto improvizacija, najčešće se može. Pritom najviše do izražaja dolaze realnost i racionalnost klijenata koji moraju biti svjesni da ne postoji način da se od 18,6 m2 napravi 40. Ako se taj dio u početku iskomunicira, ako se očekivanja racionaliziraju, onda je i poteškoća manje. Pritom je dobro ne ne opterećivati se prikazima malih stanova na internetskim stranicama jer vještine profesionalnog fotografa često mogu dovesti u zabludu - kaže Mirela Blažanović i dodaje još kak oje u ovom stanu dobar trik zidni krevet jer od komada namještaja koji je danju nevidljiv, navečer dobivamo krevet za dvoje; krevet sa "normalnim" madracem velike debljine i udobnosti. Njime se prilično lako barata, gotovo da se diže i spušta jednom rukom.
-Mana mu je nešto viša cijena u startu, ali ako znamo da njime stvorimo dodatnu "sobu", možda taj ulog i nije toliko visok. Oko njega sam stavila okvir od ormarića i polica tako da je i vizualno i funkcionalno uklopljen u prostor. Rasvjeta je također jedan od najvažnijih čimbenika. Ovdje sam, osim postojećeg velikog prozora, svaku funkcionalnu cjelinu zasebno osvijetlila i time postigla prostranost. Korištenje svijetlih boja i mirnijih uzoraka također pomaže da se prostor čini većim i rasterećenijim. Akcent se onda daje detaljima. Bilo je važno pronaći i komade namještaja koji su višefunkcionalni, ne postavljati namještaj tik uz zid nego ih malo odmaknuti, ne nabavljati glomazne komade, truditi se da sve bude pomično i fleksibilno, neke elemente zamijeniti laganijim i naizgled neprikladnim (košare ispod televizora nisu estetski elementi nego u njima stoje aparati nužni za funkcioniranje televizora, interneta i telefonije, a svakako djeluju lakše i manje kompaktno od klasične TV komode), zavjese i tepih odabrati tako da se stope sa zidom i podom, da ne budu naglašeni, a da ipak obavljaju svoju funkciju - zaključuje.
