Mladi riječki arhitekti smatraju da je potres donio jedinstvenu priliku za arhitektonsku i urbanističku obnovu Zagreba, pri čemu ne treba bježati od rušenja objekata (koji nisu važna arhitektonska djela) i gradnju novih stambenih tipologija
Šetajući centrom Zagreba vide se mahom stari izlozi zatvorenih dućana i neobnovljene stare ispucane fasade zgrada, iza kojih žive ljudi u strahu od potresa, zabata, dimnjaka, nadvoja i stropova. Riječki Andrej Došen (SAAD Arhitekti) i Ivan Brozina (Concept Station) u narednim godinama žele gledati vrhunska djela suvremene arhitekture, staklene, limene, drvene i kamene fasade, nadogradnje nad starim zgradama, obnovljene fasade, prekrasne izloge, zelenilo na krovnim terasama, nove parkove u blokovima, sretne ljude koji žive u modernim stanovima...
- Uz dužnu čast donjogradskim stanovima od 200 kvadrata s tri goleme prostorije, sobičcima za služavke i dugačkim hodnicima, Zagreb je zreo za nove stambene tipologije: penthouse s vrtovima, manje i veće stanove prilagođene samcima, stanove prilagođene cimerima, open-space stanove, zgrade s bazenima i teretanama, moderne poslovne zgrade u centru, hibridne zgrade s kombiniranim tipologijama - kažu.
Došen i Brozina ističu kako je sada vrijeme za djelovanje, hrabrost i kontroverzne dizajne koji će možda jednog dana biti smatrani remek-djelima arhitekture - a na trenutno užasavanje konzervatora - pa čak i pokoju grešku, koja će biti zaboravljena nad prevladavajućim uspjesima.
Naime, gledajući kroz povijest, ratovi i prirodne katastrofe su gradovima koje su pogađali, osim trenutačnog kaosa, u naknadnim razdobljima donosili jedan od dva ishoda: polaganu propast ili ubrzani preporod i procvat.
- Brojni su gradovi, poput Lisabona, San Francisca i, na koncu, Zagreba 1880-ih nakon razornih potresa iskoristili jedinstvenu priliku u kojoj je moguće u kratkom roku potpuno obnoviti grad, arhitektonski i urbanistički. Ogromna količina doniranih financijskih sredstava, zakonska regulativa o građenju koja je fleksibilnija nego inače te elan javnosti, nakon inicijalnog šoka, omogućavali su srušiti, sagraditi i obnoviti velik broj zgrada, pa čak i čitavih ulica i kvartova, u kratkom roku. Sve je izglednije da je Zagreb propustio tu priliku - kažu.
Prema dostupnim podacima, napominju, trenutačno niti jedan objekt u Zagrebu nije počeo sveobuhvatnu obnovu, koja osim hitne i nužne sanacije te povratka u prvobitno stanje uključuje konkretna ojačanja konstrukcije. Dobar dio objekata je saniran samo kozmetičkim zahvatima.
Ipak, smatraju da jedinstvena prilika koju je potres donio još nije propuštena. Pri obnovi, kažu, trebati voditi pozornost o tome da se stručno i konzervativno procjene objekti koji su vrhunska dijela arhitekture te koje treba čuvati i obnoviti.
- Sve ostale objekte, a to je većina njih u centru, treba zakonski prisiliti na obnovu do razine gdje njezini stanari mogu sigurno preživjeti budući jaki potres. Ako ta obnova nije isplativa ili moguća, treba poticati, bez sentimenta, rušenje i gradnju novih suvremenih zgrada. Na to ne treba gledati kao na krimen i kontroverzu, kako to nastoje prikazati pojedine struje i struke, već na normalnu pojavu: svaka zgrada se rađa, živi svoj život, ali neminovno i umire u jednom trenu - kažu.
Kad bi se neugledne manje jednokatnice i dvokatnice zamijenile novogradnjom, centar bi zasigurno postao ljepši i življi. Zasigurno bi među tim novogradnjama, ističu, bilo i “crnih labudova”, “betonskih bunkera” i inih promašaja, međutim, u svakom velikom i hrabrom pothvatu ima i grešaka u koracima.
- Kad je, nakon potresa 1880. u Zagrebu, Hermann Bollé imenovan dijecezanskim arhitektom, u velikoj obnovi Zagreba koju je predvodio, nedvojbeno je činio i greške i povlačio kontroverzne poteze. Međutim, s vremenom su oni izblijedili i ostali u sjeni njegova ogromnog pothvata i vrhunskih dijela crkvene arhitekture - kažu, dodajući kako je i u to vrijeme vladalo slično raspoloženje kao i danas: inicijalno se potres smatrao katastrofom, ali se vrlo brzo preokrenulo mišljenje javnosti, novac je dolazio sa svih strana, nicale su nove zgrade i ulice, stvarala su se remek-djela suvremene arhitekture.
