Danas vas vodimo u stan Petre Čubelić, 30-godišnje diplomirane ekonomistice. Stan je dio dvoetažne obiteljske kuće koja je podijeljena na dva zasebna stana, a smještena je u Velikoj Gorici. Petrin stan je u prizemlju, ima 75 četvornih metara plus terasa u koju se ulazi iz dnevnog boravka, a koja je površine 15 četvornih metara.
- Stan sam u potpunosti sama dizajnirala. Svaka ideja proizašla je iz moje mašte, a ideje sam skupljala doslovno od malih nogu - s Pinteresta, Instagrama, Facebooka, iz raznih emisija o interijerima, s web stranica sličnih sadržaja, iz hotela koji su mi bili lijepi i prepoznatljivi… Usudila bih se reći da sam veliki esteta, zaljubljenica u interijere. Kada sam počela uređivati svoj stan, već sam točno znala na što ću se fokusirati, na koje stavke ću pripaziti i koje boje će prevladavati - otkriva nam Petra, koja je stoga i bila sretna što će svoj dom uređivati praktički od nule. Dočekali su je goli zidovi i podovi.
STAKLENA STIJENA
- Primarni cilj mi je bio da postignem topli ugođaj doma, uz dašak moderne elegancije. Htjela sam da stan bude baš po mom guštu, da kada dođem doma nakon napornog radnog dana uživam u svakom tom kvadratu. Uložila sam stvarno puno ljubavi u izgradnju tog mog malog gnijezda. Svaki komad namještaja (doslovno do vilice) sam birala tako da mi se sviđa i da odgovara mom stilu. Svakoj prostoriji sam se posvetila kao da je najvažnija. Nisam htjela niti jednu prostoriju tretirati kao manje važnu. Primjerice, hodnik samo zato što je sporedan i malen, ili kupaonicu samo zato što tamo ne provodim toliko vremena kao u dnevnom boravku. Htjela sam da mi svaka prostorija bude lijepa, ugodna i, naravno, svrsishodna. Također, u cijelom procesu osmišljavanja dizajna ideja mi je bila da svaka ta prostorija 'priča' s onom drugom, da stan u cjelini izgleda ujednačeno i harmonično. Po svaku cijenu sam željela izbjeći miks različitih stilova u tako 'malo' kvadrata - objašnjava kreativna vlasnica i dodaje da se stan sastoji od malog hodnika koji vodi prema svim ostalim prostorijama, dnevnog boravka, kuhinje i blagovaonice koje čine jednu veliku otvorenu prostoriju. U boravku se nalazi velika staklena stijena koja vodi na prostranu terasu. Također, tu su još i kupaonica, spavaća soba, radna soba i mala garderoba.
- Svaka je prostorija specifična na svoj način. Tako je kuhinja posebna po tome što se kuhinjski elementi protežu gotovo do stropa i zbog toga je postignut dojam elegancije, a ujedno ima puno prostora za pohranu suđa, namirnica, kuhinjskih aparata i ostalih stvari. Za kuhinjsku ploču sam odabrala kvarc jer je vrlo sličan prirodnom mramoru, no za razliku od mramora, vrlo je zahvalan za korištenje jer je neporozan i otporan na mehaničke i kemijske utjecaje. Još jedna specifičnost kuhinje jest podna obloga. Odlučila sam se da, umjesto standardnih keramičkih pločica, kao oblogu stavim drvo (hrastov parket) kako bih izbjegla dojam prijelaza iz kuhinje u blagovaonicu i dnevni boravak i da bi se dodatno dobio osjećaj 'topline' doma. Nadalje, boravak je specifičan po staklenoj stijeni koja vodi na terasu i unosi puno svjetla u prostoriju. Centralna točka boravka nije TV, nego je to kamin. Na zidu/prijelazu između dnevnog i kuhinje nalazi se ručno rađena hrastova polica za vina koja daje dodatan osjećaj elegancije i topline cijeloj prostoriji. U boravku se nalazi sofa neutralne boje, stolić za kavu i ručno rađeni bijeli tabure. Sa svake strane kamina nalaze se pomoćni stolići. Toplinu boravka postigla sam ukrasnim jastučićima na sofi, lusterom (visilicom) tople boje, tepihom, zavjesama i dekorima, slikama, fotografijama, vazama i ostalim sitnim (ali bitnim) detaljima. Kupaonica, s obzirom na to da je mala, ne sadrži kadu već hotelski tuš (tzv. walk-in tuš). Kupaonski elementi (ormarići) rađeni su po mjeri i cilj im je bio 'sakriti' sve proizvode (kozmetiku, šminku, gelove za tuširanje..), košaru za prljavi veš, sredstva za čišćenje… Sve je nadohvat ruke, ali skriveno od pogleda. Kao kupaonska ploča na kojoj se nalazi umivaonik korišten je mramor Carrara. Još jedna posebnost koju bih izdvojila jest zidna obloga. Osim na području tuša, na zidu kupaonice je, umjesto keramičkih pločica, masna boja koja je vrlo praktična jer je otporna na vodu i vlagu, nema fuga, a bilo koja prljavština s nje se vrlo lako briše.
KAMIN OD KNAUFA
Na kraju, tu je spavaća soba koja se sastoji od bračnog tapeciranog kreveta pokraj kojeg su sa svake strane noćni ormarići s noćnim lampama. Osim toga, u sobi je još samo ugradbeni ormar te detalji koji sobu čine toplom - slike iznad kreveta, tepih ispred kreveta te zavjese i dekori na staklenoj stijeni - opisuje Petra koja je posebno ponosna na to da cijeli njezin stan ima podno grijanje, što smatra jednim "velikim estetskim plusom" jer nema radijatora ispod prozora. Inače, u stanu prevladavaju nježne, tople, neutralne, svijetle i pastelne boje. Od materijala, pak, prevladavaju drvo (kao podna obloga, blagovaonski stol i stolice, stolić za kavu, nogice od sofe, kupaonski i kuhinjski elementi) i tekstil (krevet, sofa, zavjese, tepisi). Značajan dio namještaja je rađen po mjeri, a ostatak namještaja je kupljen.
- Izdvojila bih kuhinjske i kupaonske elemente, okvir za kamin, policu za vina i tabure u dnevnom boravku kao najvažnije 'nositelje' stana. Nabrojeni komadi su rađeni po mjeri - govori Petra, koja ističe još nekoliko elemenata i detalja u stanu koji su joj jako dragi. Tu je polica za vina, rađena od hrastova drva, spojena s čeličnim sajlama i pričvršćena za zid. Policu je ručno radio Petrin otac i polica baš postiže onaj wow efekt kada se uđe u stan. Zatim tu je kamin rađen od knaufa unutar kojeg se nalazi ložište, a okvir je ručno rađen od medijapana. Kamin je centralna točka dnevnog boravka i jedna od prvih stvari koja se uoči kada se uđe u boravak. Ističu se i umjetničke slike, poglavito ona iznad sofe i ona u hodniku iznad pomoćnog stolića. Slikala ih je jedna mlada slikarica na Petrin zahtjev. Tu je i krevet s visokim uzglavljem koji se baš ističe u cijeloj spavaćoj sobi, ali i tabure čiji je dizajn u potpunosti Petrina ideja, a realiziran je uz pomoć gospođe tapecirke.
- Tijekom radova u stanu dobivala sam savjete/kritike od poznanika, obitelji pa čak i majstora da se drvo (parket) ne bi trebao stavljati u hodnik i u kuhinju. Čak su me jedno vrijeme i jako odgovarali od te moje ideje. Drago mi je da se nisam dala i što sam na kraju ostala dosljedna svojoj viziji - ističe Petra.
