Grad Mandalay, drugi po veličini u Mjanmaru, pretvoren je u ruševine, tisuće ljudi ostale su bez domova, a ionako krhka infrastruktura urušila se u nekoliko sekundi nakon što ga je u ožujku 2025. pogodio snažan potres magnitude 7,7 Richtera. Samo petnaest kilometara od epicentra, usred prašine i kaosa, dogodilo se nešto neočekivano.
Dvadeset i šest bambusovih kuća izgrađenih u sklopu projekta Housing NOW ostalo je netaknuto i to tako da jedna greda nije popustila i ni jedan zid se nije urušio. Taj trenutak postao je dokaz koncepta koji arhitektonski studio Blue Temple iz Yangona razvija već godinama, pokazalo se da se u jednom od najugroženijih konteksta na svijetu može graditi jeftino, brzo i otporno, koristeći bambus, materijal koji mnogi smatraju siromašnim i privremenim.
Ideja iza Housing NOW jednostavna je i revolucionarna u isto vrijeme. Svaka kuća može se izgraditi za manje od tjedan dana, a trošak varira između 930 i 1200 eura, što je približno cijena jednog pametnog telefona.
Umjesto oslanjanja na rijetke, velike i skupe vrste bambusa, projekt koristi tanke stabljike koje se na lokalnim tržnicama često smatraju bezvrijednima. Te se stabljike povezuju u snopove i tvore konstrukcijske okvire koji se međusobno uklapaju. Geometrija sustava raspodjeljuje opterećenja, a snopovi postaju čvrsti poput čeličnih nosača. Kuće se prefabriciraju u radionici u gradu Bago, a potom transportiraju do lokacije gdje ih zajednica, uz pomoć stručnog tima, sastavlja i dovršava. Obitelji koje će u njima živjeti sudjeluju u gradnji, pa osim krova nad glavom stječu i znanje kojim mogu obnavljati ili širiti domove, te dalje prenositi vještine.
U zemlji u kojoj je preko milijun ljudi interno raseljeno zbog sukoba i katastrofa, Blue Temple od 2019. razvija tri paralelne strategije. Prva je modularna prefabricirana kuća od bambusa, brza i jeftina, a sada i dokazano otporna na potrese i oluje. Druga je priručnik DIY Bamboo Manual, tiskan u petsto primjeraka i distribuiran širom zemlje kako bi zajednice samostalno gradile pomoću lokalnih alata i resursa. Treća strategija je optimizirani model "gotovina za sklonište", kojim se postojeće improvizirane kuće nadograđuju i učvršćuju tehničkim savjetima i stručnošću tima. Sve tri metode zajedno čine alatni set koji se može prilagoditi različitim regijama, opskrbnim lancima i razinama uključenosti zajednice.
Jedan od ključnih aspekata projekta je sudjelovanje samih korisnika. Ljudi koji će živjeti u tim kućama nisu pasivni primatelji pomoći, nego aktivni graditelji. Pod vodstvom majstora poput Ko Zina i tehničkog tima Blue Templea, oni uče kako sastaviti zidove, postaviti krov i završiti interijer. Time ne dobivaju samo sklonište, već i osjećaj dostojanstva i kontrole nad vlastitim životom. Istovremeno se u zajednici stvara mreža obučenih radnika koji mogu pomagati u budućim gradnjama, pa projekt dobiva i dimenziju lokalnog ekonomskog osnaživanja.
Konstrukcija od bambusovih snopova oslanja se na više od tristo pedeset vrsta bambusa koje rastu u Mjanmaru. Tradicionalno, koristi se tek nekoliko vrsta s prirodnim nosivim svojstvima, no Housing NOW istražuje kako upotrijebiti i one vrste koje su ranije bile zanemarene. Snopovi se povezuju različitim metodama, od kokosovih užadi i žica do pocinčanih čeličnih traka, kako bi se postigla optimalna kombinacija čvrstoće i dostupnosti materijala. Kuće se ne grade samo kao privremeno rješenje; pravilno tretiran bambus može trajati desetljećima, a njegova dostupnost i cijena čine ga jednim od najodrživijih resursa za masovnu stambenu krizu.
Od pokretanja projekta izgrađeno je sedamdeset i devet jedinica. Njihovo vrijeme izgradnje prosječno iznosi sedam dana, a cijena varira od tisuću do tisuću tristo američkih dolara. Blue Temple je pritom osvojio niz međunarodnih priznanja – MIT Solve, Good Energies Prize, UNICEF Innovation30 i Nikkei Asia Award 2025. Fotografije Aunga Htay Hlainga i Raphaëla Ascolija obišle su svijet, prikazujući jednostavne, ali dostojanstvene kuće koje stoje kao kontrast ruševinama oko njih.
Projekt se ne zaustavlja na kućama, već se modulima od bambusa grade i škole, klinike i javni prostori, svi prilagodljivi, jeftini i izdržljivi. Na taj se način ne podiže samo krov nad glavom, nego se obnavlja i društvena infrastruktura zajednica pogođenih sukobima i prirodnim katastrofama.
Među ključnim izazovima je održavanje ovog materijala jer bambus zahtijeva pažljiv tretman protiv vlage, štetočina i propadanja. Također, logistika transporta prefabriciranih okvira do udaljenih kampova nije jednostavna,a samo skaliranje projekta zahtijeva stalne izvore financiranja i stabilna partnerstva s humanitarnim organizacijama i lokalnim vlastima. No unatoč tim preprekama, model pokazuje izniman potencijal te nudi nadu i viziju za mnoga osiromašena područja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....