Stiže vrhunac ljetne turističke sezone, no mnoge europske destinacije više ne dočekuju posjetitelje raširenih ruku. Od sunčanih šetnica Barcelone do prepunih pariških avenija, lokalne vlasti posljednje dvije godine uvode sve stroža ograničenja turizma kako bi se borile protiv pretjeranog broja posjetitelja.
Zbog nezadovoljstva lokalnog stanovništva gradovi ograničavaju platforme za kratkoročni najam poput Airbnba, povećavaju boravišne pristojbe i uvode stroža pravila za dolazak kruzera. Iako takve mjere frustriraju dio putnika, iza njih stoji jasna strategija: smanjenjem broja turista destinacije žele privući imućnije goste koji će trošiti više.
Takav model donosi veće prihode lokalnim tvrtkama, ali istodobno smanjuje pritisak na infrastrukturu i tržište stanovanja. Ograničavanje kratkoročnog najma dio nekretnina vraća u dugoročni najam, što može povećati ponudu stanova za lokalno stanovništvo.
Jedno istraživanje pokazalo je da je svaka dodatna komercijalna Airbnb nekretnina u Berlinu istisnula između 0,23 i 0,37 stambenih jedinica s tržišta dugoročnog najma, dok su najamnine u četvrtima Barcelone s najvećom Airbnb aktivnošću porasle za 7 posto.
Barcelona gasi Airbnb stanove u gradu. Sve. Do studenoga 2028.
Najveći gubitnici mogli bi biti turisti s manjim budžetom. Nakon što je New York City zabranio kratkoročni najam, prosječne dnevne cijene hotelskog smještaja porasle su i do 19 dolara u prvih 18 mjeseci nakon uvođenja mjere. Sličan pritisak na cijene mogao bi se pojaviti i u Europi, piše za Washington Post profesor ekonomije Yong Kim.
U ekonomskom smislu turizam funkcionira poput izvoza jer novac iz drugih zemalja ulazi u domaće gospodarstvo. Ograničavanjem broja posjetitelja gradovi zapravo kontroliraju ponudu kako bi povećali vrijednost onoga što nude, slično kao što države koriste trgovinske mjere za zaštitu domaćih interesa.
Ovaj trend događa se u vrijeme povratka protekcionizma u svjetskoj trgovini. Uz slabljenje Svjetske trgovinske organizacije i promjenu američke politike prema slobodnoj trgovini, države sve češće koriste tržišnu moć kako bi zaštitile domaće interese.
Europska ograničenja turizma u tom smislu imaju sličnosti s američkim carinama uvedenima tijekom politike poznate kao "Dan oslobođenja". Obje mjere ograničavaju tržište kako bi pogodovale domaćim akterima nauštrb stranaca – carine pritom utječu na cijene proizvoda, a turistička ograničenja na cijene usluga i smještaja.
Ipak, za razliku od carina koje često izazivaju međunarodne sukobe, turističke restrikcije rijetko dovode do ozbiljnih diplomatskih posljedica. Kina nije zaprijetila ograničenjem izvoza rijetkih metala Italiji zbog ograničavanja turističkih grupa u Veneciji, niti je, primjerice, Washington povećao carine na hrvatske lijekove zbog ograničenja broja kruzera u Dubrovniku.
Razlog je što su takve mjere politički prihvatljivije. Najčešće se opravdavaju zaštitom okoliša, kulturne baštine i kvalitete života stanovnika, a ne djeluju protiv određene nacionalnosti – ista pravila vrijede za putnika iz Los Angelesa, Praga ili Madrida.
Ako ne dođe do velikog gospodarskog pada, trend ograničavanja turizma vjerojatno će se nastaviti. No postoji opasnost da bi međunarodna putovanja jednog dana mogla postati luksuz dostupan samo najbogatijima, čime bi se izgubila i njihova važna uloga u povezivanju različitih kultura i ljudi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....