Dok se Bliski istok ponovno suočava s valovima nestabilnosti, a globalni kapital traži novu "sigurnu luku", jedno se pitanje navodno sve češće čuje u investitorskim krugovima: gdje je “sljedeći Dubai”? Prema analizi koju je na Substacku objavio poznati zadarski analitičar i poslovni konzultant za područje Euroazije David Lekaj, to je, vjerovali ili ne, u Hrvatskoj. No, ne kao kopija blještavog pustinjskog megagrada, već kao nešto bitno drukčije. “Sljedeći ‘Dubai’ neće biti pustinjski megagrad… bit će ono što bih nazvao suverena butik-država”, piše Lekaj, dodajući da je Hrvatska trenutačno “najsnažniji kandidat na karti”.
Lekaj polazi od tvrdnje da model koji je proslavio Dubai polako gubi snagu. “Dubai je dva desetljeća bio odgovor na sve… ali to samopouzdanje slabi. I kapital ponovno postavlja pitanje”, upozorava u svom tekstu. U svijetu koji opisuje kao stanje “permakrize”, investitori više ne traže samo porezne olakšice i luksuz, nego stabilnost, predvidivost i brz pristup institucijama, a upravo tu, smatra Lekaj, Hrvatska ima neočekivanu prednost.
Jedan od njegovih ključnih argumenata odnosi se na ono što naziva institucionalnom agilnošću. Prisjeća se razgovora s međunarodnim poduzetnikom koji mu je objasnio zašto je za ulaganje odabrao Hrvatsku: “Odabrao sam Hrvatsku jer, ako nešto trebam riješiti, mogu za dva sata sjediti preko puta predsjednika Republike” navodno mu je rekao. Upravo ta blizina donošenja odluka razlikuje male države od velikih sustava. “U ‘butik-državi’ poput Hrvatske, udaljenost između strateškog problema i suverenog rješenja nevjerojatno je kratka”, piše Lekaj, zaključujući kako “Hrvatska nije samo država; to je vrhunska concierge usluga s mjestom u UN-u i vojnim savezom”.
No prednost Hrvatske, prema njegovu tumačenju, nije samo u institucijama nego i u onome što se ne može izgraditi novcem. “Svatko s dovoljno kapitala može izgraditi toranj… Ono što Hrvatska ima ne može se replicirati ni skalirati, a u svijetu masovne proizvodnje, konačnost je definicija luksuza” tvrdi u svom postu Lekaj. Upravo ta kombinacija povijesti, prostora i načina života postaje ključna za novu globalnu elitu. “U Hrvatskoj možete prošetati na poslovni ručak kroz 1700 godina staru palaču i već poslijepodne biti na moru”, navodi, ističući da takav životni ritam postaje presudan faktor pri odabiru mjesta za život i poslovanje.
Sigurnosni okvir dodatno učvršćuje tu poziciju. Kao članica EU-a, NATO-a, Schengena i europodručja, Hrvatska nudi ono što investitori najviše cijene, stabilna pravila igre i minimalan politički rizik. “Pravila igre sidrena su u Bruxellesu i Washingtonu… Institucionalna arhitektura ostaje bez obzira na promjene vlasti” naglašava Lekaj. U takvom kontekstu, Hrvatska se ne promatra samo kao turistička destinacija, nego kao sustav koji jamči dugoročnu sigurnost kapitala.
Derutni stan u Studentskom gradu dokrajčila je poplava: ‘Imao sam 43.000 eura, evo što sam napravio‘
Posebno zanimljiv dio njegove analize odnosi se na resurse, temu koja sve više dobiva na važnosti. “Sigurnost hrane i vode danas ima težinu kakvu prije deset godina nije imala”, upozorava, dodajući da Hrvatska raspolaže značajnim zalihama pitke vode i realnom poljoprivrednom bazom. “Hrvatska… zemlja se može sama prehraniti”, piše, uspoređujući to s pustinjskim ekonomijama koje ovise o krhkim globalnim lancima opskrbe. “Samodostatnost nije nostalgična vrlina, nego strateški osigurač” kaže dalje.
Ipak, unatoč svim tim prednostima, Lekaj jasno upozorava da Hrvatska još nije kapitalizirala vlastiti potencijal. “Predugo smo djelovali kao destinacija, a ne kao platforma”, piše, kritizirajući birokratske prepreke i nepovjerenje prema investitorima. “Dolazni kapital tretiramo sa sumnjom… i dalje funkcioniramo po logici ‘znam čovjeka’, a ne ‘ovo je sustav’.” Upravo u tome vidi najveću prepreku, ali i najveću priliku.
Vrijeme za reakciju, smatra, nije neograničeno. “Prozor ne ostaje zauvijek otvoren… premije istječu ako ih ne znate iskoristiti”, upozorava, aludirajući na sve veći interes kapitala za stabilne i sigurne destinacije izvan tradicionalnih centara. Rješenje vidi u relativno jednostavnim, ali strateškim potezima, od izravnijeg pristupa investitora državnom vrhu do pametnog brendiranja resursne sigurnosti i razvoja tehnoloških zona unutar europskog okvira.
“Sljedeći Dubai bit će mjesto gdje investitor može ujutro zaključiti posao, ručati s ministrom i poslijepodne biti na moru”, piše na kraju Lekaj i dodaje da u prilog tome ide i činjenica da svijet traži luku, a Hrvatska ima jednu od najboljih na karti. "Jedino preostalo pitanje jest hoće li Hrvatska odabrati postati ozbiljna platforma za globalni kapital ili će se nastaviti zadovoljavati statusom prekrasne destinacije. Razlika, akumulirana tijekom sljedećeg desetljeća, bit će ogromna" zaključuje ovaj analitičar.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....